Pravo maslinarsko čudo u godini stalnih i iznenadnih klimatskih oscilacija. Utla baš i nije Poskokova Draga, no predivna je to zelena oaza, zelena maslinarska špica Malinske na otoku Krku. Gotovo pa skrivena na kraju ceste koja od Malinske prolazi kroz Bogoviće, Zidariće, Vantačiće i Porat. Zapravo jednu silno pretrpanu aglomeraciju prepunu kuća, vikendica, apartmana, hotela.
Tek na kraju puta u Poratu, cesta pod kutom od 90 stupnjeva skreće oštro u šumu, prestaje i asfalt i odjednom se otvara gotovo pa idilična slika silnih maslinika, ali i pogled na gotovo cijeli Kvarner.
I tu odmah iza šume, na ulazu u svoj ograđeni maslinik, evo i Branka Juda, jer berba je ovdje počela s prvim danima listopada, za silnog babljeg ljeta, pa su atmosfera i ozračje gotovo ljetni, čemu pridonose i brojni glasovi koji se čuju sa svih strana i iz svih maslinika.
Branko Jud, znani krčki maslinar, ove jeseni ne skida osmijeh s lica. A razlog je i više nego očit. Krcate masline, prepune zdravih plodova.
- Ma to je pravo čudo, ova Utla je savršena mikrolokacija, blage padine koje se spuštaju prema moru, evo s laganim burinom, dakle i mikroklima ide na ruku, jer pogledajte ove koratine, talijanke podrijetlom iz Puglie, na njima je više maslina no lišća. Silno su rodile baš kao i druge sorte koje imamo. No, najviše naše domaće plominke, ona je dominantna, od oko 400 maslina, više od polovine je autohtona plominka, no imamo još i levantinki, drobnice, casalivu i lecce del corno, maslinu koja dolazi s područja Lago di Garda. Imamo i nešto lecccina i pendolina, no te su nam talijanke ove godine u odnosu na lani malo podbacile. No, neću kazati ni riječi o tome, jer pratim ja portale, svi se od Istre do Dalmacije žale na urod i pomalo kukaju, pa i ovdje kod nas na Krku.
- No, nama se ovdje na Utli potrefilo, baš kao da smo dobili na lotu. Jer nisu pune masline samo u mome masliniku, ma sve su na Utli krasno rodile. Puno ih je, zdrave su i zato smo s berbom počeli još 5. listopada. Naime, kod nas se doma, u našem OPG-u, nikada ne govori i priča o radmanima, već samo i uvijek o kvaliteti ulja, posebice od 2016. kad smo u New Yorku prvi put osvojili zlato, i to za ulje od naše plominke. Zlato smo na najvećoj svjetskoj smotri osvojili i 2018. pa moram kazati da smo i dalje jedini u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji koji su dobili zlato u New Yorku. A ne znam zašto, kao da druge ne interesira tako nešto i prezentiranje svojih ulja?
Kaže Branko, masline su im na 6 lokacija koje su svuda naokolo Malinske, Vantačića i Porata, pa zbog toga rano i kreću u berbu.
- Berba nam obično traje dvadesetak dana, no za to vrijeme neke sorte taman dođu do pune zrelosti. Kad se potom u bačvi radi jedna solidna kupaža, eto i pravog ulja, jer tada ulje nije ni prezeleno, nije ni prezrelo, a ima vrhunske kvalitete. Istina je, berba je rano počela, no rezultati su stvarno dobri. Evo radmani su, da ih i ja spomenem, ionako me svi u ovo vrijeme berbe samo pitaju koliko ti je bacilo, dakle radmani su početka iznad deset posto, do 11, za razliku od lani kad su bili tek 6 ili 7.
- Dakle, radman je zasad odličan, masline su super zdrave i ulje će sigurno biti vrhunske kvalitete. Do sada smo ubrali preko dvije tone, prosjek je bio od 30 do 40 kilograma po stablu, već ih i preradili i ulje je odlično, vrhunsko i mislim da će biti za pamćenje. Zato se već sada veselim što ću i opet i ove godine s velikim nadama i očekivanjima slati svoj proizvod u New York.
Maslinar profesionalac
Branko Jud je zapravo i jedan od rijetkih maslinara profesionalaca na otoku Krku. Naime, kako je povećavao broj maslina, tako mu je sve teže bilo uskladiti posao u HAC-u s obvezama u masliniku, a radio je na kontroli prometa preko Krčkog mosta. On je, ajmo tako kazati, otvarao i zatvarao most za vrijeme bure.
A onda se 2018. odlučio posvetiti maslinama u cijelosti i dao otkaz. Otada radno vrijeme provodi u maslinicima, gdje sve radi sam, pa i ove silno berićetne maslinarske godine. Od gnojenja, rezidbe i prihrane, koju je folijarno obavio tri puta, tretirao je masline i B kompleksom prije cvatnje, zapravo uvijek obavi sve što struka kaže i preporučuje.
No, kad stigne vrijeme berbe, eto tada i pripomoći i roditelja Andriane i Drage Juda, tu je i supruga Iva Prendivoj Jud, a ruku daju naravno i prijatelji.
- Zapravo su berači problem, jer puno traže, a ne mogu toliko ubrati da bi bilo isplativo ih angažirati. Naime, sada nitko neće raditi ispod 300 kuna, naravno uz to i marenda i ručak, ali i piti naravno. A nitko ne može recimo dnevno ubrati 100 kilograma maslina i onda nema isplativosti. Drugo je grožđe, eno u Vrbničkom polju na berbi žlahtine plaćaju berače od 300 do 350 kuna po danu, no tamo oni mogu dnevno ubrati i preko pola tona grožđa. To je sasvim druga priča, jer tamo imaš škare, a ovdje tek male grabljice i naravno tresače za one više grane i vrhove maslina. I tako naša berba ide sustavno i bez žurbe, a sve što se danas ubere odmah navečer ide na preradu u toš (uljaru) u Punat, kod Bonifačića i tako svaki dan. Sva sreća još i nije gužva, jer uglavnom se još čeka da masline malo sazore, da ipak radman bude malo veći. A to je priča dana, veličina radmana, svi samo o tome govore.
No, veli Branko, za njega je sada zapravo priča daljnjeg rada s maslinama, otvaranje privatne uljare. Zašto?
- Pa kad meljete masline, obično prve masline ubaci tošar, gazda, da ispuni sistem. I tako krene prerada, ali nakon svakog ciklusa u sistemu ostaje od 8 do 12 litara ulja od prethodnog maslinara. Od miješalice, centrifuge do izlaska iz separatora. I tako sljedeći maslinar koji dolazi ubacuje svoje masline, no zapravo dobije i desetak litara ulja prethodnika, i tako to ide redom. I onda imate situaciju.
- Radim ama baš sve agrotehničke mjere, sve što treba da imam odlične masline, jer hoću vrhunsko ulje. A dođem na red iza nekog tko je recimo držao masline u moru ili u konobi po dva tjedna. I ode mi trud jer njegovih deset litara oksidirat će svu moju meljavu. Drugi je razlog rad uljara. Mi počinjemo rano s berbom, ove godine imali smo čak i Nijemce koji su željeli sudjelovati u berbi, pa smo zbog toga htjeli krenuti 2. listopada. No, sve sam morao otkazati jer nijedna uljara na otoku nije radila i zato već možda iduće berbe, bez obzira na veliki financijski ulog, ovdje na Utli u Malinskoj bude još jedna uljara.
Očekuje da će im ovogodišnja berba biti „teška“ preko šest tona i ako vrijeme posluži, priveli bi je kraju do 25. listopada.
- Ove godine, u ovoj berbi, prvi smo put brali i prvi urod lecce del corno, koje su sada dostigle starost od pet godina. No, ne mogu vam reći kakvo je ulje. Naime, dobili smo jedno 50-ak kilograma lijepih plodova te masline, nije to količina po kojoj bih mogao suditi i dati ocjenu. To ulje ide ionako zasada u mješavinu, no prijatelj iz Punta koji ima puno tih maslina kaže za njih da je to jedna od boljih sorti i stvarno je naveliko hvali. Mi smo ih zasadili onako kao pokus, koji je evo došao do rezultata, jer masline su tu, no hoćemo li s njima još i više, to će pokazati vrijeme.
Sve je poskupjelo
Napominje kako je sve ove godine poskupjelo, strašan je skok cijena ne samo u maslinarstvu.
- Naime, uz staklo, ambalažu, poskupio je i sav repromaterijal, ali i sva gnojiva. I to ne za malo, već i za sto posto. Evo naša je maslinarska udruga lani nabavljala vreću urea gnojiva za 83 kune, a da bi ove godine ta ista vreća imala cijenu od nevjerojatnih 170 kuna. NPK gnojivo, koje koristimo u maslinarstvu, lani je bilo 110 kuna, sada je preko 180 kuna. I staklo je otišlo gore, baš kao i kartonska ambalaža...
- I što sad s cijenom ulja? Mi smo u čudu i ne znamo što napraviti jer pokriti troškove kroz cijenu ulja značilo bi dignuti cijenu litre ulja za barem 50 kuna, a to je apsurd, to ne ide. S druge strane, na svim stranama, pa i u svijetu, očito je, urod će biti puno slabiji, dakle sigurno će biti manjka ulja, a onda će tržište reagirati i cijene će ići gore, no koliko, zasad nitko ne zna. Nama s prodajom stvarno nema problema, evo i ovih dana sve što preradimo odmah ode, gotovo da i ne stignemo složiti boce.
- Hoćemo li zbog toga širiti? Ma teško je na Krku doći do novih površina jer je zemlja vrlo skupa. Zapravo se čini puno bolja opcija uzeti u najam kakav zapušteni maslinik, a takvih je na otoku još uvijek puno jer mlade ljude poljoprivreda i maslinarstvo baš i ne privlače. A i kako će kad je dovoljno dva mjeseca turizma da zarade koliko meni treba i silnog fizičkog dela najmanje šest mjeseci. Ali ne žalim se, sjajno je da mogu raditi ono što volim i da mi je to i posao i zadovoljstvo.
Zadnji je put maslinik na Utli Branko proširio zatrpavajući ogromnu rupu na samom ulazu uz put, u koju je ubacio preko 500 kubika čiste zemlje, kako bi teren iznivelirao s ostatkom maslinika. Bila je to ogromna rupa u državnom vlasništvu. Tu je zasadio 22 masline i to samo pendolino. Nakon samo četiri godine već su dale plodove, na svakoj maslini je bilo i više od 10 kilograma maslina.
Zapravo i to je još jedna potvrda čudesne lokacije Utle, na kojoj su već i sada u ponekim maslinicima već vidljive nove rupe za nove sadnice.
I neki novi mladi maslinari, poput Adrijane i Kristijana Žužića, koji ne robuju navikama i predrasudama, pa i berbu maslina za toplog, sunčanog dana odrade u japankama. I koji su u masliniku tek dva dana, ali je već prva tura maslina u preradi. No, kako žure obrati što prije svoje mlade plominke, koje su i u njih sjajno rodile (kaže Kristijan: ma nema stabla ispod 20 kilograma), prvo ulje još nisu ni pobrali u uljari.
Pred uljarom "Nono"
A pred uljarom "Nono" u Krku mirno, nit ljudi, nit vreve, tek tri velika plastična spremnika puna maslina za preradu. Uljara radi, a vlasnik Siniša Tudor tek čeka maslinare.
Kaže:
- Ma Krk je maslinarski skromno mjesto. Kvalitativno daleko jače, no uroda nema previše, moglo bi se reći da je ispod prosjeka. Mi radimo svaki dan, ali radimo s malim količinama, recimo ture od sto kila, pa ovi mali koji imaju, rekao bih, kućne masline to koriste. I oni prvi dolaze čim skinu masline s tih par stabala. A masline lijepo izgledaju, velike su i sve su još jako zelene, nema još ni one prošaranosti, a kamoli zrelih. Lijepi su i mirisi u uljari, a začuđujuće su dobri radmani.
- Na samom početku smo prerade, a prosjek je 11, 12 posto. Na ovom području bilo je uobičajeno negdje 7 ili 8 posto, no to je generalno, znalo se i prije dogoditi da baci i 13 posto, no to ovisi najviše o mikrolokaciji. I eto berba je krenula, no ona je i najveći problem, jer na Krku je stara populacija, treba skupiti ljude, a mladi su u školi ili rade. A i mrak pada sve ranije, tako da se sve fokusira na vikend ako se dogodi dobro vrijeme. I tada kreće akcija. Ako ne, sve se i opet odgađa, no u iduća dva mjeseca ipak ćemo sve riješiti.
Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline od studenog