Vrućina i sparina tog lipanjskog popodneva pratila nas je od Pule do bajkovitoga malog mjesta Vrha, nedaleko od Buzeta, na krajnjem sjeveru Istre, gdje smo imali dogovoren susret sa Noćnjakovim šampionom za kvalitetu pakovine ekološkog ekstra djevičanskog ulja VETTA, Deanom Fabijančićem iz Buzeta.
Pravo osvježenje, ne samo za tijelo i dušu članova naše ekipe, već za maslinarsko novinarsko pero i za objektiv svjetskog putnika, fotografa Srđana Vrančića, dočekalo nas je kad smo izašli iz auta i kročili maslinicima našeg ljubaznog domaćina.
Na nadmorskoj visini od oko 300 metara, uz puhanje maestrala, ukazao nam se prizor za pamćenje. Jezero Butoniga, okruženo šumovitim brdima, u daljini drevni Motovun, grad Velog Jože, a oko nas zelene terase s maslinama i vinovom lozom.
Tako mlad, a tako uspješan i strastven! – ovako bih u nekoliko riječi opisala maslinara, vlasnika OPG-a Deana Fabijančića, koji nakon 10 godina od sadnje prvih maslina bilježi sjajan uspjeh u priznanju vrhunske kvalitete svog ekološkog ulja brenda VETTA.
Pri tom s iznimnom ljubavi i strasti govori o svojim maslinama, maslinicima na pet lokacija, planovima, željama…
Danas na 2,5 hektara zemljišta, što u privatnom vlasništvu, što državnog u zakupu na pedeset godina, obitelj Fabijančić ima 600 stabala maslina, istarske bjelice, buže, črnice, koratine, leccina i pendolina.
A sve je počelo 2011. kada je Dean morao dobrano zasukati rukave, saviti kičmu i ruke staviti na muke. Naime, šumski i kameni teren odlučio je iskrčiti, angažirao mehanizaciju i bagere, koji su se od siline vađenja kamenih gromada znali dizati u zrak.
„Vjerujte mi teren je izgledao kao pravi kamenolom. I pomalo, strpljivo, vođen ljubavlju za maslinom i željom da takav nepristupačan i zarastao „krš i lom“ pretvorim u plodnu zemlju, temelj za budući maslinik, počeo sam ručno, uz pomoć obitelji, čistiti, sređivati, uređivati. Ispale su lijepe terase, pa sam s mamom Danicom u prvoj fazi zasadio 80 sadnica, a iduće godine još 100 stabala. Tada mi je stariji sin Enzo bio na fakultetu, mlađi Leo bio je dijete, a supruga Elena, budući da ima trgovinu, kada je stigla, dolazila je u pomoć. S obzirom na to da sam kao ekonomist zaposlen u jednoj tvrtki, ja sam tada dok sam bio na godišnjem odmoru i svaki trenutak poslije radnog vremena bio u budućem masliniku. A tako je i danas, samo što sada dolazim iz gušta, zadovoljstva, ljubavi, uživajući u rastu i rodu maslina, pa često zaboravim koliko sam umoran. Sada, kada su vrućine, nakon posla krenem kasnije u maslinike, i kako su dani duži vraćam se kući po debelom mraku“, priča nam Dean.
Dodaje da ga supruga zna pitati da što baš svaki dan mora ići u maslinik kao da ga tamo čekaju ljubavnice.
- Mojih 600 ljubavnica me čeka, znaju da ću doći svakog dana, da ću ih opslužiti svime potrebnim od zalijevanja i navodnjavanja kišnicom kad je velika suša, gnojenja našim kompostom, kojeg pravimo od odsječenih grana i lišća, te stajskim gnojivom, rezidbe, špricanja ukoliko se pojave nametnici i to bakrom jednom godišnje, te uglavnom koprivom i preslicom, jer imamo certificiranu ekološku proizvodnju s bio dinamičkim elementima - ističe naš simpatičan vodič Dean, u pratnji mlađeg sina Lea koji, unatoč elektrotehničkoj i informatičkoj struci i svirci u slovenskom bendu, aktivno sudjeluje u obiteljskoj maslinarskoj priči pomažući kad stigne i kad „zagusti.“
Stariji mu brat Enzo, mr. strojarstva, tijekom našeg posjeta bio je na službenom putu u Dalmaciji, jer je zaposlen u jednoj riječkoj firmi. Po riječima tate Deana, Enzo je izjavio da bi se on u životu najradije bavio maslinama.
A njegova kćerkica Angelica, koja ima godinu i pol, priča nam ponosan i sretan nono Dean, kada ga vidi nakon posla kad dođe kući, te obuče trliž (radno odijelo) kaže: “Nono opet ide na Vrh u masline.“
A maslinici obitelji Fabijančić podsjećaju na uređene botaničke vrtove. Grane prepune cvjetova, pokošena trava, grane školski porezane, niža stabla na terenu gdje su jaki vjetrovi, viša stabla gdje je zavjetrina, oko debla nahranjena zemlja, pa ne čudi što im masline vraćaju vjernošću i plodnošću.
Lani su pobrali 4 tone zdravog i jedrog ploda te dobili 500 litara vrhunskog tekućeg zlata. Sada nemaju ništa više za prodati, jer su ostavili tek količine za obiteljske potrebe.
Za njihovo ulje Vetta itekako znaju austrijski, talijanski, slovenski gosti, kao i domaći. Gotovo 80% proizvodnje im je kupaža, dakle mix bjelice, buže, črnice i leccina, ali proizvode i monosortna ulja od spomenutih sorti. Masline voze na preradu u nadaleko poznatu uljaru u Baredinama, koja ima certifikat za proizvodnju ekološkog ulja.
Dean je svjestan da mu šampionska titula na ovogodišnjem Noćnjaku, prethodno zlato na natjecanju u Krasici, mjesto među 500 najboljih svjetskih ulja u Flos Oleu, daju snažan vjetar u leđa i maslinarska jedra. Stoga planira ili na jesen ili na proljeće posaditi još 200 stabala i stati na toj brojci, dajući prioritet, kao i do sada, kvaliteti, a ne kvantiteti ulja.
- Volio bih jednog dana, kad supruga i ja budemo u mirovini, da živimo samo i isključivo od maslina. Stoga u nekoj budućnosti vidim izgradnju kušaonice, a u daljnjoj možda uljaru, kojih nikad dovoljno, posebno u ovom našem Bogom danom kraju za masline i vinovu lozu.
Na pitanje odakle naziv brendu Vetta, Dean nam pojašnjava kako se radi o talijanskom nazivu za Vrh te usput na taj način ističu i podrijetlo njihova ulja.
Zanimljivo kako se Dean nije inficirao ljubavlju prema maslinama od roditelja ili nonića, što je u Istri često. Kaže njegov otac Ivan bavio se iz hobija tek malo poljoprivredom, te je počeo razmišljati kako bi čokote vinove loze (jer su ptice uglavnom pojele grožđe) zamijenio maslinama, te je posadio tek par stabala.
No, u duboke i prave maslinarske vode Dean je odlučio hrabro sam zaplivati uz potporu svoje obitelji, u čemu mu je svojim znanjem i poticajem puno pomogao, kako često Dean naglašava, stručni suradnik našeg časopisa Maslina dipl. agronom Edi Družetić.
Vođen ljubavlju prema ovoj mediteranskoj ikoni, kojoj se posvećuje punom snagom, strašću, radom i trudom Dean Fabijančić završio je i tečaj maslinarstva, kako bi naoružan znanjem i savjetima struke još uspješnije označio svoje mjesto na istarskoj maslinarskoj karti.
*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline iz srpnja 2021. godine