Više od očekivanog, manje od planiranog - tako je ovogodišnju berbu maslina ocijenio Mateo Ferarić, upravitelj Poljoprivredne zadruge Cres.
„Preklani gotovo da i nismo radili, lani se ubralo sto tona, a ovogodišnji rezultati su 320 tona maslina - 4500 litara kvalitetnog ulja. Zašto kažem više od planiranog? Jer prosjek nam je bio oko 400 do 500 tona, a 2005. godine 1400.
Na najvećem hrvatskom otoku je oko 123 tisuća stabala maslina, navodno je bilo i 200.000 maslina, a najveća koncentracija je u creskoj uvali, od mora suhozidom “podzidane” terase i maslinici.
- Teško je u tom kamenjaru obrađivati, raditi i primjenjivati agrotehničke mjere da bi maslina bolje rodila - kaže Ferarić. Posebice kad su čak 99 posto creskih maslinara hobisti.
„Uglavnom samo su dvije sorte u creskoj vali, autohtona slivnjača ili šimjaca, kako je mi po domaći zovemo, i plominka, koja se udomaćila, a pretpostavlja se da je došla tu iz područja Plomina. To su masline koje stoljećima obitavaju tu na Cresu. S obzirom na veliki broj starih maslinika i teških terena, nije bilo većih uvoza talijanskih sorti. I jasno da autohtonost daje određenu specifičnost, prepoznatljivost i u kvaliteti. Lecina ima dosta u Italiji, a slivnjača je samo tu kod nas.“
Cresko ulje oduvijek je bilo izuzetno cijenjeno, Fortis mu nadjeva atribut „najsavršenijeg” u Serenissimi, a briga o njegovoj kvaliteti nastavlje se i dalje. Cresko ulje prvo je u Hrvatskoj zaštićeno europskom oznakom izvornosti, i to od 2015. godine.
„Po čemu se prepoznaje? Pa to je jedna mješavina travnatih mirisa i voćnih mirisa i okusa. Baš je posebno, tako da, ne što sam ja Cresanin, da mi netko naslijepo da kušat, lako ću ga prepoznat među mnogim ostalim“, kaže Ferarić.