Šveđanin Roy Andersson (r. 1943., Göteborg) filmski je odrastao krajem pedesetih, u šezdestima i ranim sedamdesetima, kad je europski film bio na vrhuncu. I jako je sretan što je proživio to razdoblje. Kao dijete prvo je sanjao o tome da postane svećenik, pa zatim vatrogasac, a kasnije je htio postati inženjer i izumiti perpetuum mobile. Pričajući nam ovo u Berlinu, nekoliko sati prije dodjele EU Oscara, na kojoj je odnio statuicu za najbolju europsku komediju (“Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju“), Andersson se posebno nasmijao na “svećenik“ i “perpetuum mobile“, a onda rekao da se u školi zaljubio u književnost, nakon čega je uslijedio i film.
- Potječem iz radničke obitelji i nismo dobro poznavali književnost, ali nakon toga sam se...
- Potječem iz radničke obitelji i nismo dobro poznavali književnost, ali nakon toga sam se...