Ushit među kritičarima i strukom bio je opipljiv nakon projekcije art-drame “Pismo ćaći“. Redatelj Damir Čučić i njegova ekipa znali su da imaju dobar film s obzirom na njihovo prilično dugo životno i radno iskustvo. “Sve dalje je pitanje sreće, a nama se osmjehnula“, veli nam Čučić.
Debitirali ste s dugometražnim prvijencem tek u 40-oj. Zašto ste tek sad poslali “Pismo ćaći“?
- Kad danas iz 40. promatram neki moj put i želim biti grub, onda kažem da ranije nisam bio dovoljno zreo. Ne mogu se buniti niti protiv sistema, iako bih rado, jer nikada nisam predao scenarij za dugi igrani.
Tamo negdje 2004. sam s glumcima Mladenom Vulićem i Milivojem Beaderom snimao fim “Stolac za ljuljanje“ i tada sam prema uvjetima snimanja i glumačkoj ekipi mogao snimiti...
Debitirali ste s dugometražnim prvijencem tek u 40-oj. Zašto ste tek sad poslali “Pismo ćaći“?
- Kad danas iz 40. promatram neki moj put i želim biti grub, onda kažem da ranije nisam bio dovoljno zreo. Ne mogu se buniti niti protiv sistema, iako bih rado, jer nikada nisam predao scenarij za dugi igrani.
Tamo negdje 2004. sam s glumcima Mladenom Vulićem i Milivojem Beaderom snimao fim “Stolac za ljuljanje“ i tada sam prema uvjetima snimanja i glumačkoj ekipi mogao snimiti...