Puče moj, Starograjanke i Starograjani, ovo ča vidite nisu prave suze. Ovo su suze od ovih kapljica za oči. Znom, niti bi tili da su ovo suze za socijalizmom. Ali nisu. Niti bi opet tili da su ovo suze za bivšom. Ali nisu. Niti bi tili da su radosnice niti žalosnice. A zapravo, ovo su, bez ovoga dodatka, suze za mladošću.
Nostalgične suze. Jer ovaj hotel iz kojeg izlazim kako zonji gost simbol je mladosti naše generacije s ovoga otoka, ali i njegovih gostiju. Opraštajući se s ovim hotelom, mi izlazimo tiho i pomalo i iz jednoga života. U ove prostore s novim vlasnikom ulaze i kapitalizam, i globalizacija, i moć novca, što sve mi u svojoj mladosti nismo prošli. Jer novi svijet, iz kojega mi izlazimo, svijet je bogatih koji dolazi u ruke još bogatijih i moćnijih.
Bit će...