“Pandorum” je u aktualnoj panorami znanstvene fantastike jedan takav kolaž već viđenoga koji ipak ima nekoliko aduta više od prosjeka.
Međutim, osim svježeg primjera u “Mjesecu” ZF i inače nije bogznašto, pogotovo kad se uzme u obzir uska svojta horora i fantastike.
Svakako, kad se otrpi nešto viškova (inače dobra montaža Philippa Stahla i Yvonne Valdez komotno je mogla ostrugati film na manje od 108 minuta) i očitih mjesta (finalno “iznenađenje” lijepo se da naslutiti), zauzvrat se dobije odgovarajuća mjera funkcionalne klaustrofobije, u kojoj ne “igra” tehnologija, nego povratak primordijalnom nadmetanju između divljaštva i inteligencije.
Ovdje, nakon što se u ogromnom svemirskom brodu dva člana posade (Dennis...