Sjetite se kad je zadnji put kazalište bilo živa tema? Ono, tema zapravo, zbog sadržajnosti zbivanja, ne zbog banalnosti kao što je kadroviranje? Kad je Štrljić povukao pa vratio “Bakhe” s programa Splitskog ljeta, zar ne? A onda kasnije u nešto manjoj mjeri i kad je dio gledatelja uvrijeđen odlazio s riječke predstave “Turbofolk”.
U oba slučaja dio publike nije bio siguran u što gleda. Dosta je provokacije na pladnju kazališnog redatelja Olivera Frljića, ali to je prirodno u vrijeme Bebića, Mamića, Bandića i drugih faktora hrvatske povijesne zbiljnosti.
Mladi kazališni redatelj navikao je gađati u glavu. To namjerava i s “Ocem na službenom putu”, prema tekstu Abdulaha Sidrana, kojega ovoga proljeća postavlja na pozornicu beogradskog teatra Atelje 212....
