stdClass Object
(
[id] => 521391
[title] => Mogu li uopće, i kako, preživjeti hrvatski pisci: Baviti se pisanjem u ovoj zemlji je pristajanje na neku vrstu mazohizma
[alias] => mogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Hrvatska je zemlja gdje prevelik dio stanovništva živi na minimumu, a među onima koji posebno loše žive su hrvatski pisci. A nije da ih nema. Društvo hrvatskih književnika trenutno ima 523 člana, Hrvatsko društvo pisaca ima tristo i jednog. Tu je i društvo – hrvatsko, naravno – pisaca za djecu i mlade s nekoliko desetaka članova. Tome treba dodati i nekoliko stotina nesuđenih članova koji bi htjeli ući u neko od tih društava, bilo zato da dobiju zdravstveno i mirovinsko osiguranje ili statusno priznanje, ali to ne mogu. U to treba uračunati i barem desetke onih koji ne žele ući ni u jedno od dvaju društava jer im ne vide smisao ili su ih demonstrativno napustili ne slažući se s potezima vodstva. Ukratko, čini se da Hrvatska ima pisaca otprilike kao registriranih nogometaša. Kako od tih više od devetsto registriranih pisaca i književnika i toliko neregistriranih polovica svake godine objavi knjigu, to je produkcija od skoro tisuću naslova domaće beletristike godišnje. A to ne bi iščitao ni najveći čitač na svijetu. Ne mislimo pritom na kvalitetu nego na kvantitetu.
Da bi napisali knjigu, osim marljivosti piscima treba i vrijeme. Sjesti nekoliko mjeseci ili godina i pisati. Da bi to mogli, piscima bi rad trebalo platiti. Ministarstvo kulture sretnijima od njih pružit će tri mjeseca plaće od otprilike pet i pol tisuća kuna neto, ako im rukopis bude izabran između dva ili više puta pristiglih koncepata. Bude li još više sreće, pisac će dobiti pola godine spisateljskog mira s tom ispodprosječnom hrvatskom plaćom. Godišnje stipendije u ovih desetak godina mogle bi se izbrojiti na prste jedne ruke. No s potporama Ministarstva pisci i nakladnici žive dogovornu ekonomiju. Zatvara se financijski krug, s manjkom ambicija da se traži jak rukopis, da se riskira i oznoji, možda zaradi, ali uloži novac, strast i vjeru. Od prodane naklade kod platežno nebogatog stanovništva pisci dobivaju do deset posto iznosa. A to od inače skupe knjige od nekih sto pedeset kuna na dobrih sto prodanih primjeraka iznosi tisuću i pol kuna. Računajući naravno na našu glasovitu kulturu neplaćanja, kašnjenja i skrivanja.
Književna reprezentacija Islanda
Mimo toga, hrvatski pisci mogu dobiti i neku od desetak književnih nagrada koje, srećom, uglavnom imaju i neki novčani ekvivalent, a ne samo počast. Jer, od počasti se ne živi. A i za počast treba počastiti pa takve nagrade ispadnu pošasne. Ako imaju sreću, pisci odrade i koju promociju pa eventualno dobiju honorar. Iako, često se očekuje da pisci nastupe besplatno. Mogu dobiti i mjesečnu stipendiju u rezidenciji za pisce. Netko dobije inozemni prijevod pa i tu kapne koja stotina eura. U posljednje vrijeme završe na kazališnim pozornicama (
Kristian Novak "Črna mati zemla" i "Ciganin, ali najlepši",
Damir Karakaš "Kino Lika"..). Neki dođu i na film, poput
Ive Balenovića po čijim su romanima snimljeni filmovi "Metastaze" i "Ljudožder vegetarijanac", ali i on je govorio da se od pisanja ne može živjeti pa se usidrio u medicini. Svugdje je bolje nego u mediju pisane riječi. Srećom, pisaca nema u reality showovima, iako je Big Brother, tako nam
Orwella, došao iz literature.
Zato ne čudi da većina hrvatskih pisaca ne živi od pisanja, pa smo u literaturi amateri kao u nogometu momčadi s Islanda ili Farskih Otoka. Koncem devedesetih najpopularnije zanimanje hrvatskih pisaca bilo je novinar (ah, ta divna vremena, ponovila se!). Tako su se tada deklarirali današnji kolumnisti
Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Renato Baretić, Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Edo Popović. Novinari i urednici su ostali
Ivica Đikić, Drago Hedl, Damir Pilić, Gordan Nuhanović, Mirjana Dugandžija, Ivana Bodrožić, Ivica Prtenjača. Novinar je bio i Damir Karakaš
(današnji slobodnjak) i
Tatjana Gromača. U kolumnama su se okušali
Zoran Ferić, Josip Mlakić, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Slavenka Drakulić, Milana Vuković Runjić, Emir Imamović Pirke...
Stalno zanimanje hrvatskih pisaca, uz koje je prije išao i TBC, jest nastavničko. Njegove boje danas dostojanstveno i kurikularno brane malobrojni Ferić,
Korana Serdarević, Marija Rakić Mimica. Nastavnikovanje su napustili
Olja Savičević Ivančević, Marina Vujčić i
Staša Aras, koja predaje i kreativno pisanje. Njega predaju i
Marinko Koščec, Karmela Špoljarić, Miroslav Mićanović, Nebojša Lujanović, Želimir Periš. Tanja Mravak radi u Centru za autizam. Profesuru na fakultetskoj razini razvijaju
Kristian Novak, Koščec, Luka Bekavac, predsjednik HDP-a
Nikola Petković, prije
Daša Drndić.
Pisci koji djeluju kao književni urednici su
Branko Čegec, Drago Glamuzina, Roman Simić, Marina Vujčić.
Solinjanka
Nada Topić je knjižničarka, kao i
Neven Ušumović. Knjižar je
Zoran Malkoč.
Boba Đuderija i
Katja Grcić su turistički vodiči. Od IT sektora živi Zadranin
Periš, i
Marijo Glavaš.
Naknada stiže naknadno
Prije je uz pisanje išla i književna kritika, odlično je u tome brodio
Robert Perišić, no takvih je u ovo nekritičko vrijeme nažalost sve manje.
Milko Valent ustrajno živi kao slobodni književnik, baš kao i
Borivoj Radaković, koji uz to često i prevodi. Prevodi i dubrovački bitnik i pjesnik
Vojo Šindolić. Produktivna prevoditeljica je i
Ivana Šojat, urednica kazališnih izdanja HNK Osijek, a bila je kandidatkinja za gradonačelnicu, najviše što se jedan karijerni pisac, poslije
Ivana Aralice, politički vinuo. Navedeni Aralica sad je akademik, kao i
Nedjeljko Fabrio, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Luko Paljetak, Jakša Fiamengo, od kojih nitko nije živio samo od pisanja fikcije.
Veljko Barbieri, svojedobno je isticao da živi od pisanja, doduše knjiga recepata. Danas se čini da ljudi ne da nemaju za kuharice nego nemaju ni za namirnice.
Ona koja već desetljećima uspješno, zdravo i nasmijano živi od pisanja, svojim primjerom svjedočeći da ima života i nakon objave jest
Sanja Pilić.
– Živim jedino i isključivo od pisanja. Tako da iznimke postoje. Naravno, to je prije svega zahvaljujući tome što imam velik opus, do sada sam objavila oko 30 knjiga i 25 slikovnica. Djela za djecu redovito doživljavaju ponovljena izdanja i to je jedan od razloga da nisam siromašna kao crkveni miš. Također se uprizoruju na kazališnim daskama pa i tu padne neki honorar. Moj nakladnik Mozaik knjiga vrlo je korektan, ne kasni s isplatama, ne mulja s nakladama i brine se o prodaji. A to je vrlo važno. Katkad sam u komisijama za prosudbu literarnog stvaralaštva, nastupam na susretima po školama i knjižnicama i za to dobijem neku malu nadoknadu. Objavljujem priče po dječjim časopisima. Otkad je krenula naknada za posuđivanje i čitanost knjiga, pisci su se razveselili. Ali evo, već je prošla 2017. godina, a nije nam još isplaćena za 2015. Iako je to dobrodošao dodatak na naše niske honorare. Znači, živim od pisanja i nisam nezadovoljna. Jedino što ne smijem prestati i ne smijem se opustiti. Djeca me vole čitati i to je moja velika sreća. I lektirni i izvanlektirni naslovi dožive i po deset izdanja. Nikada nisam bila u stalnom radnom odnosu i iako je bilo teških trenutaka, ipak mi je drago da sam slobodna profesija – kaže uspješna autorica.
Prodaja ne jamči i zaradu
Jedan od onih koji je spreman i odricati se da bi pisao jest lički majstor opisivanja i preživljavanja Damir Karakaš. I on je spremno otkrio svoju tajnu književnog opstanka.
– Baviti se književnošću u Hrvatskoj na način na koji se ja bavim, da nemam dodatni posao sa strane, nego sam potpuno posvećen pisanju, jest pristajanje na neku vrstu mazohizma. Ali budući da pisanjem moram ispuniti svoju sudbinu pisca, ne preostaje mi ništa drugo nego da pišem, pa makar jeo koru s drveća. Svi znamo da je kultura u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali i da zemlja koja se diči kulturom ima najmanji proračun za kulturu u regiji, a da je književnost kao nešto fundamentalno, bazično, od čega sve počinje, na zadnjemu mjestu. Tako da kada dobijete književnu stipendiju, ako je dobijete jer navala je nevjerojatna, morate ako pišete jednu knjigu godinama, biti čarobnjak da biste s time preživjeli. Ništa bolja situacija nije ni s prodajom knjiga, štoviše. Sad imam knjigu "Sjećanje šume", koja se u samo godinu dana tiskala u oko tri tisuće komada i već se ide na četvrto izdanje. Znači da se super prodaje. No ako znate da knjižara uzme oko pedeset posto, izdavač oko četrdeset, nije teško izračunati koliko je od toga moja zarada. Ova knjiga, pak, stalno je posuđena u knjižnicama, a ako i dobijem na kraju godine naknadu od toga čitanja, to će biti par stotina kuna, tako da ću time platiti neke članarine. S obzirom u kakvim uvjetima rade hrvatski pisci, jer bi neki drugi pisci u tim uvjetima već odavno pokrepali, hrvatska književnost je doista žilava – kaže Karakaš, koji ne štedi ni one koji pišu i provode zakone.
– Političari koji vode ovu jadnu zemlju moraju se zapitati žele li kulturu ili ne. Ja znam da je intencija većine tih političara da svakodnevno rade na poglupljivanju ljudi i serviraju im ta brojna smeća od novina i portala, jer njima je super da umjesto u dobre knjige, ljudi stalno bulje u svoje mobitele – ali dobro je poznato da je društvo koje nema kulturu osuđeno na propast, pa će prije ili kasnije propasti i oni. A jedan od oblika otpora prema toj površnosti i idiotizmu koji nas sve više okružuje, jest da čitamo dobre knjige – zaključuje Karakaš, videći svjetlo na kraju šume.
Bogato iskustvo i širok uvid ima i
Lada Žigo Španić. I sama je autorica nekoliko romana i knjiga priča, s višegodišnjim iskustvom rada u kulturnim rubrikama, organizatorica promocija, urednica...
Famoznih 10 posto
– Među samostalnim umjetnicima, književnici su u najgorem položaju – slikari mogu prodati neku sliku, glazbenici mogu zasvirati na nekoj svadbi, no književnost "služi" malom broju zainteresiranih čitatelja. Ako danas prodate dvjesto primjeraka, dobro ste prošli. Bolje, dakako, prolaze pisci za djecu, no djecu je danas teže "natjerati" na čitanje, jer im je mobitel preuzeo ulogu doživljavanja svijeta. Pisac-slobodnjak može nešto malo zaraditi ako uređuje tuđe knjige, predstavlja ih, lektorira i piše pogovore, što i ja svakodnevno radim. Tako dolazi do paradoksa – više ćete zaraditi od tuđih knjiga negoli od vlastitih. No od toga posla jedva "navučem" oko 3000 kuna mjesečno, ne računajući neke povremene dodatne prihode – iznosi neformalnu imovinsku karticu Lada Žigo Španić, pokazujući da bi Ministarstvo kulture bolje bilo vezati s ministarstvom socijale nego sporta.
– No, postoji i jedna od rijetkih socijala u ovom društvu, Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika, čijim članovima država ipak uplaćuje staž i mirovinsko (doduše, minimalac), ali to je doista velika pomoć. Ministarstvu kulture književnost je na posljednjemu mjestu. Za jedan loš hrvatski film (koji pogleda malen broj ljudi), država će izdvojiti oko milijun kuna, a toliko se izdvaja za godišnje stipendije svim hrvatskim piscima (od kojih "prolazi" oko polovica). Ministarstvo svakako mora povećati novac za književnost, jer je književnost najviše nastradala u liberalnom kapitalizmu. Biti pisac na "malom" jeziku, k tome slobodnjak, veliki je križ. Nitko ne uvozi pisce i kritičare jer je taj posao vezan za jezik. Izdavači danas daju piscu honorar za knjigu u prosjeku oko tri tisuće kuna, po prodanom primjerku pisac dobiva samo deset posto, iako više nema kulturne elite, nego samo političke, "elitno" je biti samostalni književnik, jer možete mirno šetati ulicama s figom u džepu! Barem to, ali i sloboda je za džabe! – zaključuje Lada Žigo Španić.
Lijepa je sloboda, ali ima nešto i u novcu, rekli bismo danas, u doba kapitalizma u 21. stoljeću, na hrvatski način.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Teška vremena
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2017-12-11 20:03:46
[created_by] => 3211
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2017-12-11 20:03:47
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2017-12-11 20:03:47
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4316
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2017\/12\/11\/Spektar\/9251888.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/12\/11\/Spektar\/9069177.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x2714"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 18
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38037998 Threads: 5 Questions: 7076822828 Slow queries: 3296015
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 607813538
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 33
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/mogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma-521391
[printLink] => /kultura/mogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma-521391?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Teška vremena
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Mogu li uopće, i kako, preživjeti hrvatski pisci: Baviti se pisanjem u ovoj zemlji je pristajanje na neku vrstu mazohizma
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3211
[name] => Siniša Kekez
[username] => sini-a-kekez
[email] => sini-a-kekez@sd.hr
[password] => $2y$10$qwcQVvMXvRnnaftU1Sbp8uBJx74ORfe13h3GXKmaTOCIKV5PaudWu
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/sinisa-kekez-3211
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1729
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/1cffa202e39e204293b1646975a5b9da?s=100&default=https%3A%2F%2Ff01.slobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/11/Spektar/9251888.jpg
[galleryCount] => 2
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/11/Spektar/9251888.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/12/11/Spektar/9069177.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[videoType] => allvideos
[text] => {OCMSplitter}
Hrvatska je zemlja gdje prevelik dio stanovništva živi na minimumu, a među onima koji posebno loše žive su hrvatski pisci. A nije da ih nema. Društvo hrvatskih književnika trenutno ima 523 člana, Hrvatsko društvo pisaca ima tristo i jednog. Tu je i društvo – hrvatsko, naravno – pisaca za djecu i mlade s nekoliko desetaka članova. Tome treba dodati i nekoliko stotina nesuđenih članova koji bi htjeli ući u neko od tih društava, bilo zato da dobiju zdravstveno i mirovinsko osiguranje ili statusno priznanje, ali to ne mogu. U to treba uračunati i barem desetke onih koji ne žele ući ni u jedno od dvaju društava jer im ne vide smisao ili su ih demonstrativno napustili ne slažući se s potezima vodstva. Ukratko, čini se da Hrvatska ima pisaca otprilike kao registriranih nogometaša. Kako od tih više od devetsto registriranih pisaca i književnika i toliko neregistriranih polovica svake godine objavi knjigu, to je produkcija od skoro tisuću naslova domaće beletristike godišnje. A to ne bi iščitao ni najveći čitač na svijetu. Ne mislimo pritom na kvalitetu nego na kvantitetu.
Da bi napisali knjigu, osim marljivosti piscima treba i vrijeme. Sjesti nekoliko mjeseci ili godina i pisati. Da bi to mogli, piscima bi rad trebalo platiti. Ministarstvo kulture sretnijima od njih pružit će tri mjeseca plaće od otprilike pet i pol tisuća kuna neto, ako im rukopis bude izabran između dva ili više puta pristiglih koncepata. Bude li još više sreće, pisac će dobiti pola godine spisateljskog mira s tom ispodprosječnom hrvatskom plaćom. Godišnje stipendije u ovih desetak godina mogle bi se izbrojiti na prste jedne ruke. No s potporama Ministarstva pisci i nakladnici žive dogovornu ekonomiju. Zatvara se financijski krug, s manjkom ambicija da se traži jak rukopis, da se riskira i oznoji, možda zaradi, ali uloži novac, strast i vjeru. Od prodane naklade kod platežno nebogatog stanovništva pisci dobivaju do deset posto iznosa. A to od inače skupe knjige od nekih sto pedeset kuna na dobrih sto prodanih primjeraka iznosi tisuću i pol kuna. Računajući naravno na našu glasovitu kulturu neplaćanja, kašnjenja i skrivanja.
Književna reprezentacija Islanda
Mimo toga, hrvatski pisci mogu dobiti i neku od desetak književnih nagrada koje, srećom, uglavnom imaju i neki novčani ekvivalent, a ne samo počast. Jer, od počasti se ne živi. A i za počast treba počastiti pa takve nagrade ispadnu pošasne. Ako imaju sreću, pisci odrade i koju promociju pa eventualno dobiju honorar. Iako, često se očekuje da pisci nastupe besplatno. Mogu dobiti i mjesečnu stipendiju u rezidenciji za pisce. Netko dobije inozemni prijevod pa i tu kapne koja stotina eura. U posljednje vrijeme završe na kazališnim pozornicama (
Kristian Novak "Črna mati zemla" i "Ciganin, ali najlepši",
Damir Karakaš "Kino Lika"..). Neki dođu i na film, poput
Ive Balenovića po čijim su romanima snimljeni filmovi "Metastaze" i "Ljudožder vegetarijanac", ali i on je govorio da se od pisanja ne može živjeti pa se usidrio u medicini. Svugdje je bolje nego u mediju pisane riječi. Srećom, pisaca nema u reality showovima, iako je Big Brother, tako nam
Orwella, došao iz literature.
Zato ne čudi da većina hrvatskih pisaca ne živi od pisanja, pa smo u literaturi amateri kao u nogometu momčadi s Islanda ili Farskih Otoka. Koncem devedesetih najpopularnije zanimanje hrvatskih pisaca bilo je novinar (ah, ta divna vremena, ponovila se!). Tako su se tada deklarirali današnji kolumnisti
Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Renato Baretić, Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Edo Popović. Novinari i urednici su ostali
Ivica Đikić, Drago Hedl, Damir Pilić, Gordan Nuhanović, Mirjana Dugandžija, Ivana Bodrožić, Ivica Prtenjača. Novinar je bio i Damir Karakaš
(današnji slobodnjak) i
Tatjana Gromača. U kolumnama su se okušali
Zoran Ferić, Josip Mlakić, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Slavenka Drakulić, Milana Vuković Runjić, Emir Imamović Pirke...
Stalno zanimanje hrvatskih pisaca, uz koje je prije išao i TBC, jest nastavničko. Njegove boje danas dostojanstveno i kurikularno brane malobrojni Ferić,
Korana Serdarević, Marija Rakić Mimica. Nastavnikovanje su napustili
Olja Savičević Ivančević, Marina Vujčić i
Staša Aras, koja predaje i kreativno pisanje. Njega predaju i
Marinko Koščec, Karmela Špoljarić, Miroslav Mićanović, Nebojša Lujanović, Želimir Periš. Tanja Mravak radi u Centru za autizam. Profesuru na fakultetskoj razini razvijaju
Kristian Novak, Koščec, Luka Bekavac, predsjednik HDP-a
Nikola Petković, prije
Daša Drndić.
Pisci koji djeluju kao književni urednici su
Branko Čegec, Drago Glamuzina, Roman Simić, Marina Vujčić.
Solinjanka
Nada Topić je knjižničarka, kao i
Neven Ušumović. Knjižar je
Zoran Malkoč.
Boba Đuderija i
Katja Grcić su turistički vodiči. Od IT sektora živi Zadranin
Periš, i
Marijo Glavaš.
Naknada stiže naknadno
Prije je uz pisanje išla i književna kritika, odlično je u tome brodio
Robert Perišić, no takvih je u ovo nekritičko vrijeme nažalost sve manje.
Milko Valent ustrajno živi kao slobodni književnik, baš kao i
Borivoj Radaković, koji uz to često i prevodi. Prevodi i dubrovački bitnik i pjesnik
Vojo Šindolić. Produktivna prevoditeljica je i
Ivana Šojat, urednica kazališnih izdanja HNK Osijek, a bila je kandidatkinja za gradonačelnicu, najviše što se jedan karijerni pisac, poslije
Ivana Aralice, politički vinuo. Navedeni Aralica sad je akademik, kao i
Nedjeljko Fabrio, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Luko Paljetak, Jakša Fiamengo, od kojih nitko nije živio samo od pisanja fikcije.
Veljko Barbieri, svojedobno je isticao da živi od pisanja, doduše knjiga recepata. Danas se čini da ljudi ne da nemaju za kuharice nego nemaju ni za namirnice.
Ona koja već desetljećima uspješno, zdravo i nasmijano živi od pisanja, svojim primjerom svjedočeći da ima života i nakon objave jest
Sanja Pilić.
– Živim jedino i isključivo od pisanja. Tako da iznimke postoje. Naravno, to je prije svega zahvaljujući tome što imam velik opus, do sada sam objavila oko 30 knjiga i 25 slikovnica. Djela za djecu redovito doživljavaju ponovljena izdanja i to je jedan od razloga da nisam siromašna kao crkveni miš. Također se uprizoruju na kazališnim daskama pa i tu padne neki honorar. Moj nakladnik Mozaik knjiga vrlo je korektan, ne kasni s isplatama, ne mulja s nakladama i brine se o prodaji. A to je vrlo važno. Katkad sam u komisijama za prosudbu literarnog stvaralaštva, nastupam na susretima po školama i knjižnicama i za to dobijem neku malu nadoknadu. Objavljujem priče po dječjim časopisima. Otkad je krenula naknada za posuđivanje i čitanost knjiga, pisci su se razveselili. Ali evo, već je prošla 2017. godina, a nije nam još isplaćena za 2015. Iako je to dobrodošao dodatak na naše niske honorare. Znači, živim od pisanja i nisam nezadovoljna. Jedino što ne smijem prestati i ne smijem se opustiti. Djeca me vole čitati i to je moja velika sreća. I lektirni i izvanlektirni naslovi dožive i po deset izdanja. Nikada nisam bila u stalnom radnom odnosu i iako je bilo teških trenutaka, ipak mi je drago da sam slobodna profesija – kaže uspješna autorica.
Prodaja ne jamči i zaradu
Jedan od onih koji je spreman i odricati se da bi pisao jest lički majstor opisivanja i preživljavanja Damir Karakaš. I on je spremno otkrio svoju tajnu književnog opstanka.
– Baviti se književnošću u Hrvatskoj na način na koji se ja bavim, da nemam dodatni posao sa strane, nego sam potpuno posvećen pisanju, jest pristajanje na neku vrstu mazohizma. Ali budući da pisanjem moram ispuniti svoju sudbinu pisca, ne preostaje mi ništa drugo nego da pišem, pa makar jeo koru s drveća. Svi znamo da je kultura u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali i da zemlja koja se diči kulturom ima najmanji proračun za kulturu u regiji, a da je književnost kao nešto fundamentalno, bazično, od čega sve počinje, na zadnjemu mjestu. Tako da kada dobijete književnu stipendiju, ako je dobijete jer navala je nevjerojatna, morate ako pišete jednu knjigu godinama, biti čarobnjak da biste s time preživjeli. Ništa bolja situacija nije ni s prodajom knjiga, štoviše. Sad imam knjigu "Sjećanje šume", koja se u samo godinu dana tiskala u oko tri tisuće komada i već se ide na četvrto izdanje. Znači da se super prodaje. No ako znate da knjižara uzme oko pedeset posto, izdavač oko četrdeset, nije teško izračunati koliko je od toga moja zarada. Ova knjiga, pak, stalno je posuđena u knjižnicama, a ako i dobijem na kraju godine naknadu od toga čitanja, to će biti par stotina kuna, tako da ću time platiti neke članarine. S obzirom u kakvim uvjetima rade hrvatski pisci, jer bi neki drugi pisci u tim uvjetima već odavno pokrepali, hrvatska književnost je doista žilava – kaže Karakaš, koji ne štedi ni one koji pišu i provode zakone.
– Političari koji vode ovu jadnu zemlju moraju se zapitati žele li kulturu ili ne. Ja znam da je intencija većine tih političara da svakodnevno rade na poglupljivanju ljudi i serviraju im ta brojna smeća od novina i portala, jer njima je super da umjesto u dobre knjige, ljudi stalno bulje u svoje mobitele – ali dobro je poznato da je društvo koje nema kulturu osuđeno na propast, pa će prije ili kasnije propasti i oni. A jedan od oblika otpora prema toj površnosti i idiotizmu koji nas sve više okružuje, jest da čitamo dobre knjige – zaključuje Karakaš, videći svjetlo na kraju šume.
Bogato iskustvo i širok uvid ima i
Lada Žigo Španić. I sama je autorica nekoliko romana i knjiga priča, s višegodišnjim iskustvom rada u kulturnim rubrikama, organizatorica promocija, urednica...
Famoznih 10 posto
– Među samostalnim umjetnicima, književnici su u najgorem položaju – slikari mogu prodati neku sliku, glazbenici mogu zasvirati na nekoj svadbi, no književnost "služi" malom broju zainteresiranih čitatelja. Ako danas prodate dvjesto primjeraka, dobro ste prošli. Bolje, dakako, prolaze pisci za djecu, no djecu je danas teže "natjerati" na čitanje, jer im je mobitel preuzeo ulogu doživljavanja svijeta. Pisac-slobodnjak može nešto malo zaraditi ako uređuje tuđe knjige, predstavlja ih, lektorira i piše pogovore, što i ja svakodnevno radim. Tako dolazi do paradoksa – više ćete zaraditi od tuđih knjiga negoli od vlastitih. No od toga posla jedva "navučem" oko 3000 kuna mjesečno, ne računajući neke povremene dodatne prihode – iznosi neformalnu imovinsku karticu Lada Žigo Španić, pokazujući da bi Ministarstvo kulture bolje bilo vezati s ministarstvom socijale nego sporta.
– No, postoji i jedna od rijetkih socijala u ovom društvu, Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika, čijim članovima država ipak uplaćuje staž i mirovinsko (doduše, minimalac), ali to je doista velika pomoć. Ministarstvu kulture književnost je na posljednjemu mjestu. Za jedan loš hrvatski film (koji pogleda malen broj ljudi), država će izdvojiti oko milijun kuna, a toliko se izdvaja za godišnje stipendije svim hrvatskim piscima (od kojih "prolazi" oko polovica). Ministarstvo svakako mora povećati novac za književnost, jer je književnost najviše nastradala u liberalnom kapitalizmu. Biti pisac na "malom" jeziku, k tome slobodnjak, veliki je križ. Nitko ne uvozi pisce i kritičare jer je taj posao vezan za jezik. Izdavači danas daju piscu honorar za knjigu u prosjeku oko tri tisuće kuna, po prodanom primjerku pisac dobiva samo deset posto, iako više nema kulturne elite, nego samo političke, "elitno" je biti samostalni književnik, jer možete mirno šetati ulicama s figom u džepu! Barem to, ali i sloboda je za džabe! – zaključuje Lada Žigo Španić.
Lijepa je sloboda, ali ima nešto i u novcu, rekli bismo danas, u doba kapitalizma u 21. stoljeću, na hrvatski način.
[jcfields] => Array
(
)
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/mogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma-521391
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=aa36e52d73b57c4bcac4bf958abbf9cdf7bae030
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Mogu+li+uop%C4%87e%2C+i+kako%2C+pre%C5%BEivjeti+hrvatski+pisci%3A+Baviti+se+pisanjem+u+ovoj+zemlji+je+pristajanje+na+neku+vrstu+mazohizma&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fmogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma-521391
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fmogu-li-uopce-i-kako-prezivjeti-hrvatski-pisci-baviti-se-pisanjem-u-ovoj-zemlji-je-pristajanje-na-neku-vrstu-mazohizma-521391
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Teška vremena
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
10. svibanj 2024 19:38
