Nije lako, bogami, hrvatskoj književnosti!
Ortodoksni desničarski Srbi, srpom i čekićem prisvajaju fini bokun stare hrvatske književnosti sebi, dok ordinarni desničarski Hrvati, de jure i de bobanom odbacuju dobar komad mlade hrvatske književnosti od sebe! Što bi parafrazom na Ujevićev noćni lirski proplamsaj kazao Ivan Kušan: Noćas se moje udo žari,/ noćas se moje mošnje pote;/ i moje misli drk ozari/ svršit ću noćas, ô jebote…
To je iz Kušanova libra Pjesme bez reda, koja knjiga i koji citat idealno korespondiraju s nenačitanim (lako je moguće) ravnozemljašima, koji bi svejedno da im je držati i sukno i škare pri krojidbi kriterija i izbora školske lektire.
Doista, domaće domovinske desničarske domobrane dobro dođe distancirati daleko do domašaja...