Jurica Pavičić je opet pogodio u „sridu“, predstavio je svoj najnoviji roman, još „vruć“, iz tiskare je izašao tek prije dva dana.
Svečano predstavljanje „Žigica“, romana koji istražuje posljedice katastrofalnog požarana Jadranu, održalo se u Zlatnim vratima. Urednica proznih izdanja u Stilusu Adriana Piteša uvjerenja je kako je ovo najemotivniji roman od svih koje je Pavičić do sada podijelio sa svijetom.
- Dok se raspliće priča oko uzroka požara u pozadini se paralelno odvija obiteljska drama. Ovo je roman noir, čitatelj može očekivati i kroniku društva, što je potpuno tipično za Juricu. Ovaj je roman i posveta planinama, lako ćete prepoznati ako ne sebe, onda barem ljude koje poznajemo – kazala nam je urednica pojašnjavajući kako se roman odvija baš sada.
Pavičić nije roman nazvao „šuferinima“, već „žigicama“ jer za moderno društvo nema potrebe koristiti arhaične dijalektalne izraze.
- Središnji motiv je ogroman požar kojeg požar raznese po širom splitskom području, u isto vrijeme u jednoj obitelji se odvija drama. Kod nas su nekretnine u priobalju neki ekvivalent nafti, uredno se oko njih rađaju zavade. Te se zavade, eto, ponekad rješavaju šibicom – elaborirao je kralježnicu romana autor, ustrajući u tome da se ne želi pišući vezati uz, primjerice, američke krimiće, već ustraje biti onaj koji pokušava izbjegavati izradu „goblena“ u kojem svi sve znaju i očekuju.
Prezenterica novog romana bila je i književnica Tanja Mravak, koja je, priznala nam je, ostala zanesena nakon što je pročitala „Žigice“.
- Emotivno me se dojmila knjiga, jer sam, baš poput Jurice, zaljubljenica u planine koje su velik dio ovoga djela. Zaboravite da je pred vama krimić – kazala nam je.
Rasplakala se na kraju krimića, priznala je okupljenim obožavateljima Juričine pisane riječi. Likove je posložio tako da se čitajući navija i za negativce.
Korijeni teksta su čvrsto isprepleteni s onim požarom kojeg Splićani jako dobro pamte. Za razliku od razloga te katastrofe koju i dalje sanjamo, ova Pavičićeva spali planinu i ugrozi naš grad. Policija istražuje uzroke uvjerena kako će ili otkriti piromana ili tragove pukog ljudskog nemara. Ubrzo će se pokazati da je slučaj mnogo zamršeniji.
- Te 2017. kada se dogodio splitski požar nisam uopće bio u gradu, no tragove vidim i danas. Vidiš spaljene dijelove, a to te dira. Ne znaš tko je skrivio to! Ali taj čovjek – zna! Pitam se koje emocije on ima gledajući to – kazao je Pavičić.
Ništa bez - dalmatinske matere!
Želio je opisati čovjeka s kojim se možemo identificirati, želio je da se čitatelj može poistovjetiti s počiniteljem zločina, ali i promisliti o konzekvencama.
- Kad čestiti ljudi zaobiđu pravila, naprave nešto neispravno, onda se te neispravnosti slažu i eto tračka politike – kazao je.
Na samom početku romana upoznajemo dva inspektora, upravo je jedan od njih Tanju Mravak zaintrigrirao taman toliko da ga čovjek očekuje i dalje. I autoru je bio drag, dao mu je neke karakteristike svojeg oca, priznao je. No, postao je, eto, tek usputan lik.
Tome uči i svoje studente, predajući kolegij scenarija, uvijek im napominje „ne smijete izgubiti lik“, on je svoga, kazao je, ponekad vraćao i na silu, nasmijavši okupljene.
- Uspjevao sam izbjegavati glavne junake policajce, kod nas su, čini se, samo glavni junaci viceva. No, evo ga, sada mi je bilo zanimljivo pisati kako prije nisam – rekao je autor.
Lik dalmatinske matere, pak, nije izbjegao.
- Ovo je puno „muškija“ priča nego li sve prije, ovdje je samo jedna junakinja, no ipak je motor koji proizvede cijelu situaciju, samo zbog zaštitničkog, majčinskog instinkta – otkrio je dio radnje Pavičić.
Ako niste znali, ostavljamo vam i par detalja o autoru: Jurica Pavičić, rođen 1965. u Splitu, priznati je filmski kritičar, kolumnist i autor. Njegova djela obuhvaćaju širok spektar žanrova, od romana i publicističkih knjiga do kratkih priča, pritom osvajajući čitateljsku publiku kako u Hrvatskoj tako i izvan njezinih granica. Dobitnik je brojnih uglednih domaćih i međunarodnih priznanja za književnost i novinarstvo.
Ne sumnjamo kako će i ovaj roman zavrijediti isto.