StoryEditor
KnjiževnostMFK za doajene

Duško Kečkemet, erudit koji je znao više od sto knjiga, i Stanko Karaman, čije fotografije govore tisuće riječi, tema Mediteranskog festivala knjige

Piše Renato Kragić
3. rujna 2020. - 20:55
Dalibor Prančević ispod fotografije Duška Kečkemeta i suprugeJoško Šupić/Cropix

Četvrti Mediteranski festival knjige u programu je odredio i memorijlane programe za važne dalmatinske autore kakav je nesumnjivo Duško Kečkemet. O ovome produktivnome i važnome splitskome polihistoru koji je svojim djelovanjem obogatio Split i hrvatsku kulturu govorili su Dalibor Prančević i profesorova bivša studentica, a danas znanstvenica i spisateljica Ivana Prijatelj Pavičić.

- Odgojio je brojne generacije novih profesora i znanstvenika, a zvali su ga Šatuto jer je sve znao. Takav je bio naš profešur. U današnje vrijeme e-knjige, cloud memorije i mobilnih aplikacija, eruditi Kečkemetovog kalibra su odumiruća vrsta. Kome su u vremenu društva znanja, kad možeš preko mobitela doći do svega što trebaš, potrebni polihistori koji imaju sve u glavi. Zato se osjećam sretnom da mi je predavao profesor Kečkemet, kazala je Prijatelj Pavičić dodavši da ga se može staviti u bok s najvažnijim hrvatskim povjesničarima i povjesničarima umjetnosti.

Osvrnula se na priznanja koja je dobio u poznim godinama, koja prema njenom mišljenju pokazuje da Kečkemet za života nije bio valoriziran koliko je zaslužio.

image
Ivana Prijatelj Pavičić: Priznanja koja je prof. Kečkemt dobio u poznim godinama pokazuju da za života nije bio valoriziran kako je zaslužio
 

- Na pitanje je li Split grad zakržljale kulture odgovorio je 'Danas su sve novine iste, trećina politike, trećina estrade i trećina sporta. Ali u Slobodnoj Dalmaciji, dok su to bile komunističke novine, objavio sam preko 350 oštrih kritika i rasprava u kojima su sudjelovali i znanstvenici, ali i obični čitatelji'. Tvrdio je da su se u takvim, neformalnim raspravama, bistrile stvari koje su bitne za grad puno bolje i učinkovitije nego u gradskoj skupštini. U te rasprave se unosio sa srcem, ali i s argumentima“, ispričala je Prijatelj Pavičić.

Znanstvenik Dalibor Prančević pričao je o njegovoj karijeri u gipsoteci koja nije dugo trajala jer se nije htio povinovati normama i laskati umišljenim veličinama.

- Za sobom je ostavio brojne monografije modernih kipara. Takve knjige obično rade institucije, muzeji i gotovo je nevjerojatan podatak da je profesor Kečkemet svih pet tomova o umjetničkoj ostavštini Ivana Meštrovića napisao sam. U Slobodnoj Dalmaciji objavio je cijeli niz tekstova kojima je senzibilizirao javnost o velikom kiparskom bogatstvu koje se čuva u ovom gradu“, naglasio je Prančević, napomenuvši da bi često u svom radu tražio savjet od Kečkemeta uz koji bi dobio mnogo više nego što je tražio, odnosno cijelu priču i kontekst.

image
Dalibor Prančević: Gotovo je nevjerojatan podatak da je profesor Kečkemet svih pet tomova o umjetničkoj ostavštini Ivana Meštrovića napisao sam

Duško Kečkemet je kroz cijelu svoju bogatu karijeru i život pomno pratio urbanističku i kulturnu transformaciju Splita, Grada za koji se uvijek borio i koji je volio, kako jedna njegova knjiga kaže – od kantuna, do kantuna.

Četvrtak je očito bio dan kada se na MFK-u nije moglo bez Slobodne Dalmacije. Nakon spominjanja u vezi s Duškom Kečkemetom, suradnikom "Slobodne" s najdužim rasponom pisanja, u programu "Životografija" gost je bio umirovljeni fotoreporter Slobodne Dalmacije Stanko Karaman, čije su fotografije na plakatima ovogodišnjega MFK-a, a s njim je razgovarao novinar "Slobodne" Saša Ljubičić.

Karaman je odmah na početku pokazao da uz oštro oko ima i još oštriji um jer se za većinu svojih fotografija za sekundu prisjetio godine kad je snimljena, lokacije i konteksta do u detalje.

Na pitanje je li današnje digitalno doba učinilo fotografa od svakog amatera, odgovorio je da je tehnologija demokratizirala struku i da to ima svojih pluseva i minusa.

- Prije je trebalo poznavati tehniku, znati razviti sliku u laboratoriju, a vrijeme nam je bilo najveći neprijatelj. Često smo bili na mukama jer je uvoz fotoaparata i ostale opreme bio skup. Trebalo se za dobar aparat dizat kredit pa sam ih i ja dizao. Dobro je bilo što je redakcija "Slobodne" uvijek imala dobre mentore, velike fotografe koji su udarili temelje zanata, a s tehnikom smo se borili kako smo znali i umjeli“, istaknuo je Karaman, dodavši kako je njegovo područje bila Dalmacija, a snimao je i sport i estradu.

image
Stanko Karaman, profil fotoreportera
 


Prisjetio se svog velika prijatelja Miše Kovača, za kojeg kaže da je uvijek volio ljude i bio za dobru zafrkanciju, zatim početaka velike generacije Jugoplastike i trenera Tomislava Ivića kojega smatra velikim znalcem, ali i živčenjakom.

- Puno sam putovao i radio što sam volio, a doživio sam svašta. Ljudi su živjeli teške živote, imali izborana lica, ali su bili sretni. Koliko sam puta čuo – Aj đavlu, nemoj mene slikat. Jednom mi je u Dicmu, dok sam vozio svog fiću, zapela za oko jedna glavica iza suhozida, to je postala jedna od mojih najpoznatijih snimki, tzv. 'pepeljuga iz Dicma'. Nakon 50 godina mi se javila kći te žene, povezala nas i otišao sam s njom porazgovarati u Zagreb. Ima tu puno lijepih priča s ljudima koji se prepoznaju na snimci ili njihovim potomcima, rekao je Karaman koji je kroz svoju karijeru gledao kako se mijenja i raste Dalmacija.

- Radila se infrastruktura, ceste, tzv. političke tvornice, ali selo je sve više pustjelo i ljudi su se selili u gradove. Danas su po Zagori i otocima puste kuće, zatvorene škure, sve propada, nešto spašava turizam, ali to kupuju stranci“, istaknuo je.

Naglasio je i razliku između fotografa i fotoreportera kazavši da fotograf o novinarstvu ne mora znati ništa, ali fotoreporter mora znati puno. „U redakciji bi nam znali reći 'Ajte vanka i donesite nam dvi-tri slike i priče'. To nije bilo lako jer si morao živjeti sa gradom da bi tako nešto mogao“, zaključio je Karaman.

image
Saša Ljubičić i Stanko Karaman, pitanja koja traže brze i zanimljive odgovore


Nakon ova dva događanja uslijedila je promocija nekonvencionalne i otvorene glazbene autobiografije "Sve bio je ritam" Borisa Leinera, legendarnoga bubnjara Azre, Vještica i drugih grupa.

A prije njih predstavljen je "Mediteranski armerun" Bruna Ćurka i Stipe Suraća.

Promotivna večer završila je u 20 sati gostovanjem jubilarnih 30. Marulićevih dana. O kazališnoj manifestaciji posvećenoj hrvatskoj dramskoj riječi na promotivnoj pozornici koja također život znači govorili su Nenni Delmestre i Jasen Boko.

U 20.30 sati na terasi kluba Quasimodo novi, osmi roman "Prometejev splitskoga prozaika, novinara i filmskog kritičara Jurice Pavičića uz autora predstavljaju urednica Adriana Piteša i Srećko Jurišić.

Kad se tome dodaju video projekcije "Priče iz davnine" i kratkih filmova o Nikoli Tesli te Damira Karakaša i Daše Drndić za one starije to bi trebalo biti dovoljno i za najzagriženije poklonike knjige.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 11:08