Da me je netko 1980. upitao tko je najveća faca u zemlji, vjerojatno bih mu odgovorio: Davor Slamnig. Te godine on je kao novopridošli gitarist s Buldožerom snimio album "Izlog jeftinih slatkiša", a u nakladi zagrebačkog Centra društvenih djelatnosti objavio zbirku kratkih priča pod naslovom "Čudovište".
Ploča je bila komercijalni vrhunac benda koji je do tada uživao poštovanje sekte poklonika, ali ne i široku popularnost, a knjiga se doimala kao prirodni nastavak rock'n'rolla literarnim sredstvima. Kako me osim glazbe i knjiga u to vrijeme ništa drugo nije zanimalo, u Slamnigu sam s lakoćom razabrao čovjeka kojemu nitko živ na našoj javnoj sceni nije ni do koljena.
Dvije godine kasnije Slamnig će objaviti album s Mirom Furlan i vlastitim orkestrom (što je mrvicu...