S Andrejem Nikolaidisom čitatelj zna kako će putovati i kamo će stići: vožnja će biti relativno kratka i apsolutno mučna, ali će se, unatoč svemu, uslugama toga literarnog prijevoznika većina mušterija poželjeti opet koristiti.
Smijemo li reći da je ovaj crnogorski pisac nepopravljivi mizantrop i pesimist? Naravno da smijemo, tko nam brani. No toj bi samorazumljivoj (pr)ocjeni trebalo ponešto i dodati. Na primjer opasku kako se svaka njegova knjiga može čitati i kao katalog razloga zbog kojih je nemoguće gajiti bezuvjetnu vjeru u ljude, a pogotovo u utvaru boljeg sutra. Nije, dakle, razmaženi Nikolaidis odlučio biti takav, tako mu je – dakle, tako nam je – pao grah. Samo što neki ljudi ne žele priznati očigledno, nego se radije uljuljkuju u fantazije da će im jednoga dana bit...