StoryEditor
Kazališteživotne lekcije

Kad je Mustafa Nadarević vidio da govoreći monolog ležim na pločicama, i on je legao pored mene, takav je profesor i čovjek bio, kaže Elvis Bošnjak

23. studenog 2020. - 08:00
Elvis Bošnjak pri podučavanju mladih glumaca nije zaboravio Nadarevićeve lekcije  Duje Klarić/Cropix

Mustafa je bio stvarno nevjerojatan čovjek. Nama iz prve klase splitske glumačke akademije Mujo, ili Mujica kako smo ga od milja zvali, bio je najbolji profesor na svijetu. Ne mogu opisati koliko nam je značio na toj prvoj godini, koliko nam je provjetrio glavu. Imao je visoku kazališnu etiku prema sebi i drugima.

S druge strane, bio je baš prijatelj, kupovao nam je ručkove kada ne bismo stigli ručati. Brinuo se o nama kao pravi veliki tata. S tom našom glumačkom klasom na kojoj smo bili Trpimir Jurkić, Edita Majić, Elizabeta Lučić, Darko Kavain, Josip Zovko, Tajana Jovanović, Jasna Jukić, Vinko Mihanović, Andrijana Vicković, Darija Mikulandra, Dražen Nikolić i ja, bilo mi je jedno od najljepših iskustava u životu. Bili smo beskrajno nevini i naivni, ali puni radosti.

Kao profesor bio je jako zahtjevan. Njegov profesorski odnos možda najbolje ilustrira kada sam radio monolog iz Harmsove "Škrinje" ležeći na pločicama. "Pa ti ležiš na pločicama!", rekao mi je i legao pored mene. Mujo zauzima posebno mjesto u našim životima. Cijelu našu klasu 1990. doveo je da nastupimo u Magellijevoj "Heleni". Budući da nismo smjeli nastupati, tražio je, i dobio, odobrenje od Akademije za naš nastup.

Poslije sam s njim igrao tek u "Alkestidi" i u filmu Sare Hribar, gdje smo cijelu noć proveli snimajući jednu scenu u mercedesu. Nismo se puno viđali, ali su to uvijek bili srdačni susreti, rekao je Elvis Bošnjak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. siječanj 2021 16:05