Kad bi pošteno hrvatsko glumište iskalo objektivno najvećega glumca što ga je Dalmacija ikada dala – ali, ono, baš glumčinu: ne najdražega ili najpopularnijega stanovnika filmskog seta ili kazališne pozornice – onda bi rezultanta te potrage zacijelo u javnost pustila ceduljicu na kojoj bi pisalo ime: Josip Genda…
Jerbo, i Boris Dvornik i Ivica Vidović, svakako najprepoznatljiviji nam od sviju, u svojim gigantskim likovima što su ih oživjeli ili oživotvorili, nisu se talentom razbacivali u širinu, zahvaćući longitudinalnim valom obimniji spektar karakterâ što su ih bili kadri ostvariti, nego su ostali u odori fah-glumca, kojemu nije na raspolaganju bio iole razvedeniji registar mogućih sudbinâ što im je bilo dano od teksta ih došetati do pred gledatelja.
...