StoryEditor
Film & TVDuša bijele vrane

Ovaj film je eksplozija vulkana koja se dugo pripremala, sve je izišlo vani, kaže multimedijalna splitska umjetnica Andrea Resner, laureatkinja STFF-a

Piše Marko Njegić Vojko Bašić/CROPIX
25. rujna 2020. - 09:31
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

STFF-ov "Ivan Martinac" pripao je ove godine Andrei Resner (r. 1987.). Diplomantica na Likovnoj akademiji u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu 2019. dobila ga je za film "Rhymes of the White Crow". Nagrada u čast legendarnom splitskom sineastu od 2017. naovamo odaje priznanje (mladim) hrvatskim autorima za kreativno i inovativno korištenje filmskog jezika. "Rhymes of the White Crow", Resneričin "diplomski i prvi službeni film", kreativan je i inovativan komad kratkog metra.

Kakav je osjećaj jednoj splitskoj filmašici dobiti nagradu koja Martinčevo ime nosi, i to na jubilarnom 25. STFF-u?
- Budući da mi je ovo prvi film, ne smatram se još filmašicom, ali svakako je lijep osjećaj. Nagrada je baš posebna i osjećam se počašćenom što ju je festival dodijelio mom filmu. Nadala sam se da će senzibilitet ovog festivala prepoznati moj film i uvrstiti ga u program. A onda je film još i nagrađen, što je bilo izvan svih očekivanja.

Koliko si često pratila STFF posljednjih godina? Trebaju li mladi filmaši (više) pohađati jedan ovakav festival?
- STFF mi je uvijek bio najdraži festival. Tu bih uvijek imala priliku vidjeti takav zanimljiv spektar filmova s kojima se nisam imala priliku susresti nigdje drugdje. Mnogi su mi se baš urezali u sjećanje. Publika nikad nije bila posebno brojna, a iako to ima svog šarma, bilo bi mi drago vidjeti više mladih (općenito) da se dolaze izložiti ovakvim sadržajima. To može biti jako inspirativno. Posebno s obzirom na kvalitetu sadržaja kojima su većinu vremena izloženi.

Kako je biti filmašica u Splitu u doba korone i općenito?
- Iako je ova godina turbulentna i izazovna, ja osobno nisam nikad više radila. Ove godine su se pokrenuli raznorazni projekti tako da mi čak nedostaje vremena da se posvetim još nekima kojima želim pokloniti pažnju.

Tvoja biografija otkriva da već godinama djeluješ kao multimedijalna umjetnica na poljima crteža, slike, fotografije, videa, filma, poezije, performansa, kostimografije, prostorne instalacije i street arta, a baviš se istraživanjem teme snova, poetike, ženstvenosti, mitologije i simbola. Takoreći si sve to prenijela u eksperimentalne i poetične "Rhymes of the White Crow"...
- Čini mi se kao da je ovaj film eksplozija vulkana koja se dugo pripremala. Sve je izišlo vani. U svom ranijem radu sam različite medije držala odvojene, ali onda mi je postalo zanimljivo spajati ih i pretapati. Zapravo... kada se pojavi priča, vizija i ideja koja treba izići na svjetlo dana, medij više nije bitan, ili ona sama bira medij kroz koji želi biti manifestirana. Film je od početka zamišljen da funkcionira i kao film i kao prostorna instalacija, tako da su u sljedećoj godini već dogovorene četiri izložbe kroz koje će film dobiti svoj epilog.

Koliko ti je važno da tvoj film bude osoban i u skladu s onim što te zanima?
- Uopće ne znam raditi drukčije i istinski vjerujem da je sve što radimo uvijek duboko autobiografski, koliko god se možda trudili prikriti to. Kad sam osvijestila koliko toga otkrivam u svom radu, bez namjere da to radim, shvatila sam da nema smisla opirati se tome. Ovome filmu dala sam sve od sebe što sam imala u ovom trenutku.

Kratki sinopsis za "Rhymes of the White Crow" iz tvoga pera je efektan. Djevojka s dušom bijele vrane sanja svoje unutarnje svjetove. Dok tone sve dublje u vlastitu psihu, put junakinje filma odvija se kroz devet poglavlja, od kojih svako donosi nove likove ili njezine verzije...
- Iskreno, taj sinopsis sam napisala jer mi je na taj način bilo najlakše približiti ljudima o čemu se radi. Ali, nisam sigurna da on baš točno opisuje film. Uvijek mi je teško likovni jezik prevoditi u riječi. Imam osjećaj da se time puno gubi. "Rhymes of the White Crow“ je zamišljen kao zbirka poezije od devet poema i cilj filma je prenijeti doživljaj i atmosferu, kao što poezija to često čini, ne nužno narativ. Draže mi je da gledatelji imaju slobodu sami složiti priču iz onoga što film u njima isprovocira, a ne da im se zadaje okvir kroz koji ga trebaju gledati.

Jesi li ti djevojka s dušom bijele vrane, junakinja filma?
- I jesam i nisam. Ona je ipak arhetipski lik s kojim se definitivno mogu identificirati, kao što mogu i sa svim drugim likovima koji se pojavljuju u filmu.

Što je iduće za Andreu od filma? Koliko ova nagrada daje vjetar u leđa?
- Trenutno imam dva poluformirana filma u glavi koja želim realizirati. Želim još eksperimentirati i istraživati. Vjerujem da će idući film biti dosta pročišćeniji, jer sam kroz proces rada na ovom filmu naučila toliko puno. Ova nagrada je svakako ohrabrujuća. Uvijek je lijepo znati da postoji netko tko može čuti ono što imaš reći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

15. siječanj 2021 04:44