Razmjerno zaboravljeni posljednjih desetak godina sa svega dva filma neravnomjerne kvalitete (solidan postapokaliptički akcić “Knjiga iskupljenja”, slabašan kriminalistički triler “Slomljeni grad”), Albert i Allen Hughes bili su jedni od najvećih filmaških “wunderkinda” devedesetih.
Spominjali su se, i to s pravom, u istoj rečenici s Johnom Singletonom, pa i s Quentinom Tarantinom. Bilo je tada jasno da su na filmsku scenu stupila dva nova darovita brata nakon braće Coen, a prije Farrellyja, Wachowskih i Dardenneovih.
Albert i Allen pojavili su se u pravo vrijeme, nakon što je Spike Lee prokrčio put mladim afroameričkim redateljima poput Singletona (“Žestoki momci”), Marija Van Peeblesa (“New Jack City”) i Boaza Yakina (“Fresh”).
Izvrsni prvijenac...