StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

MAMAC (2019.) Dobar ulov u festivalskoj mreži

10. rujna 2020. - 20:08

Riječki filmski forum je zadužio filmofile i premijerom jednog od najposebnijih britanskih festivalskih art filmova posljednjih godina – "Bait". Pod autorskom palicom nezavisnog filmaša Marka Jenkina, "Mamac" je obišao festivale, od Berlinalea do Montrala, ali isto nekako ostao u sjeni "Svjetionika" Roberta Eggersa s kojim dijeli živopisnu crno-bijelu neo-retro art estetiku.

"The Lighthouse" je bacio veći snop svjetlosti i bio vidljiviji u filmofilskom oku, zasigurno i zbog zvjezdanih glumaca u glavnim ulogama (Robert Pattison, Willem Dafoe), tj. koketiranja s atraktivnijim žanrovskim filmom – hororom – iz daleke kinematografske prošlosti. No, "Bait" također zaslužuje da bude viđen.

FILM: Bait; drama; Velika Britanija, 2019. REŽIJA: Mark Jenkin ULOGE: Edward Rowe, Georgia Ellery OCJENA: ****

Jenkin je u "sam-svoj-majstor" modu (potpisao režiju, scenarij, montažu, glazbu i fotografiju!) iznjedrio podjednako nesvakidašnje filmsko iskustvo neo-retro avangardne poetike i eksperimentalne stilizacije. Snimljen ručnom Bolexovom 16-milimetarskom kamerom bez zvuka i tonski montiran u postprodukciji, mikrobudžetni "Mamac" izgleda kao neki izgubljeni c/b film s (ciljano) ispucanom vrpcom i fleševima svjetla, odnosno uskim formatom slike.

Ovo što je Jenkin napravio usporedivo je s onim što su Quentin Tarantino i Robert Rodriguez napravili na filmovima "Otporan na smrt" i "Planet teror". Međutim, Tarantinov i Rodriguezov kult bili su nepatvorene rekreacije "grindhouseovske" akcije sedamdesetih, kao takvi lakši za klasificirati u žanrovskom ključu eksploatacijske kinematografije jučerašnjice.

S druge strane, "Bait" izmiče kategorizaciji, poput ribe koja se odbija uloviti na mamac, izluđujući ribara. Ima tu svega blaga. Francuski "novi val" oplakuje obale britanskog socijalnog realizma i "kitchen sink" drama te američkih "underground" filmova. Otprilike kao da su se Jean-Luc Godard i Ken Loach sreli posredstvom Guya Maddina i odlučili snimiti zajednički film.

Istovremeno, film čitav vrijeme žanrovski prijeti da bi mogao potpaliti "Čovjeka od pruća" i "Pse od slame", što na kraju neće napraviti, ostajući u međuprostoru festivalskog i art filma. Stil svakako odnosi pobjedu nad sadržajem u "Mamcu", premda je i sadržaj zanimljiv i poistovjetljiv hrvatskom gledatelju.

Jer, Jenkin govori o efektu turizma na malo ribarsko selo u englskoj grofoviji Cornwall koje je živjelo od izlova ribe, a sada živi od papilove za turiste. Provincijsku zajednicu sve više uzurpatorski okupiraju turisti iz Londona i urbane Britanije, a to se nikako ne sviđa glavnom liku, ribaru bez čamca Martinu Wardu (Edward Rowe) i mnogim lokalcima.

"Jedan od njih je toliko otmjen da sam mislila kako govori njemački", opazi konobarica lokalne pivnice (Chloe Endean). Martin lovi ribu s kopna i skuplja zarađeni novac za čamac, dok njegov brat Steven (Gilles King) rabi prisvojeni obiteljski brod za turizam.

Braća su prodala staru kuću svojih roditelja bračnom paru iz Londona, Timu i Sandri Leigh (Simon Shepherd, Mary Woodvine). Leighovi tu dolaze na ljetni odmor, modernistički preuređuju kuću i rentaju dio prostora turistima, što ljuti Martina, kao i njihovo uzurpiranje parkinga.

Zaplet, ako takav uopće postoji, započinje u trenutku kad se Martinov nećak Neil (Isaac Woodvine), koji preferira odlazak u ribolov s njim, umjesto na turističke ture s vlastitim ocem, zaljubi u kćerku Leighovih, lijepu Katie (Georgia Ellery, najbolja u glumačkoj postavi).

Klasne tenzije se zatežu s daškom sapunice u podzapletu i ekspresijama nekih glumaca kojima ne leži Jenkinov povremeno nespretno insertirani krupni plan, no priča filma je ionako samo okosnica za stilsku vježbu, pri čemu se, ironično i subverzivno, redatelj ponaša poput londonskog bračnog para u kontekstu dekoracije kuće.

Naime, Jenkin (post)modernistički prepravlja staro u novo i stvara autorski distinktivan komad ekspresionističke c/b drame nenamjernog humora i namjernih stilskih postupaka na potezu od nijeme kinematografije do (neo)avangarde. "Bait" je dobar ulov u festivalskoj art mreži. Film kao stvoren za gledanje na festivalima, ali i izučavanje među polaznicima kinoklubova. "Mamac" vrijedi zagristi.

BAFTA u kućici

"Mamac" je osvojio BAFTA-u u kategoriji izuzetnog debija britanskog scenarista, redatelja ili producenta, a i bio nominiran za "outstanding" britanski fil godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. lipanj 2021 06:52