Figurice, one akcijske, oduvijek potiču maštu u dječjoj igri. Ako imate Masterse i Transformerse ili G. I. Joe, jedni mogu voditi bitku i protiv drugih, ne samo međusobno. Isto vrijedi i npr. za Predatore. Ne moraju se oni samo boriti protiv Aliena; kad nepresušna unutarnja dječja imaginacija proradi, lako je upriličiti i okršaj Terminatori vs. Predatori. Naravno, nakon što Terminator omjeri snage s RoboCopom, može i s Robotom iz Mastersa.
Dvije različite linije akcijskih figura suočavaju se u filmu “Mali vojnici” (“Small Soldiers”, 1998.) redatelja Joea Dantea, koji je krajem devedesetih poticao maštu nove generacije klinaca i odraslije gledatelje vraćao u djetinjstvo, a sličan osjećaj projicira i godinama kasnije.
“Mali vojnici” zamišljaju izvrsnu premisu: što bi bilo da figurice u stilu G. I. Joea i Mastersa ožive, progovore i razviju vlastiti um kao u “Priči o igračkama”, same se probiju iz svojih kutija i zapodjenu mali rat u idiličnom američkom gradiću, dok su njihovi vlasnici/klinci, ljudi općenito, uhvaćeni između dvije vatre.
S jedne strane u “Small Soldiers” imamo pripadnike odreda Elitnih komandosa predvođene Chipom Hazardom (glas Tommyja Leeja Jonesa), s druge alienske Gorgonite na čelu s njihovim vođom Archerom (Frank Langhella). Obje linije igračaka dizajnirao je majstor za efekte Stan Winston (“Terminator”, “Aliens”, “Predator”, “Terminator 2”, “Jurski park”), a oživjele su kombinacijom animatronike i digitalije.
Putovi Elitnih komandosa i Gorgonita nisu se trebali ispreplesti, ali jesu zahvaljujući korporativnoj politici američke kompanije za igračke koju je preuzeo vodeći proizvođač vrhunskog oružja “GloboTech Industries” i poseže za “tržištem budućnosti” uvodeći “naprednu bojnu tehnologiju u obiteljske proizvode”.
“Kvaliteta Ministarstva obrane s komercijalnim cijenama. Pretvaramo mačeve u plugove za vas i vašu obitelj”, slušamo u reklami na početku Danteova filma koja pojačava subverzivni satirički i crnohumorni militaristički ton “Malih vojnika”, a mogao ju je i Paul Verhoeven upotrijebiti u “RoboCopu” i “Svemirskim marincima”, što je kompliment sam po sebi.
Reklame pokreću “Small Soldiers” pa prilikom predstavljanja Elitnih komandosa svira glazba kao na početku “Odiseje u svemiru” signalizirajući da “nastupa zora akcije”. Direktor “GloboTecha” Gil Mars (Dennis Leary) okine na to predstavljanje u režiji dizajnera igračaka Larryja Bensona (Jay Mohr), nemjerljivo više u odnosu na prezentaciju Irwina Wayfaira (David Cross), tvorca edukativnih Gorgonita (“Rekao si učiti? Sljedeći...”).
Mars se zapita što kad bi te igračke doista mogle govoriti i hodati, tući se, biti tako pametne da na igru odgovaraju igrom i raditi ono što rade u reklamama. “Nije li to nasilno?”, dvoji Wayfair. “Točno, ali to zovemo akcijom. Djeca je obožavaju, prodaje se”, odgovara Mars i naloži stvaranje takvih vojnih figurica uz krilaticu “Sve drugo je samo igračka”, a Gorgoniti su tu jer Elitni komandosi “trebaju neprijatelje”.
Kad dizajneri uporabe supernapredni kompjutorski čip prilikom stvaranja figurica, kakav se inače koristi za vojnu tehnologiju, prva linija igračaka otima se kontroli i započinje rat u filmu koji potencira scene s malim vojnicima iz hita “Toy Story” i preuzima anarhiju Danteova klasika “Gremlini” i njegova nastavka. U tom ratu “Mali vojnici” preokreću uloge igračaka.
Netko bi na prvi pogled rekao kako će negativci biti Gorgoniti kao alieni monstruozna izgleda (jedan od njih je veliko oko s udovima, drugi kvazi-frankensteinovsko čudovište), a da će maskulini američki specijalci biti pozitivci, kao što to jesu u akcijskim/ratnim filmovima (“Rambo”, “Nestali u akciji”, “Komandos”...) i videoigrama (“Duke Nukem 3D”), posebice jer njeguju sličan testosteronski “macho” imidž (teška artiljerija, frizura na “kocku”, masivni bicepsi i tricepsi, kubanka u ustima...).
Zanimljivo, Dante je htio da glasove Chipu i njegovoj ekipi posude upravo glumci iz “Predatora”, od Schwarzeneggera nadalje, da bi na kraju vokalne uloge odigrali veterani iz “Dvanaestorice žigosanih” (Jim Brown, Ernest Borgnine, George Kennedy), znači opet pogođeno.
Komandosi se drže neizgovorenoga gesla “Samo mrtav Gorgonit je dobar Gorgonit”, a još jedna paralela sa “Straship Troopers”, s kojima se “Small Soldiers” može gledati maratonski, dolazi u vidu povika “Bolničar!” kad se gadno ozlijedi neki od vojnika u PG-13 nasilnim scenama filma (igračke se prepolovljuju, stradavaju od kosilice...).
Dakle, upravo oni iniciraju rat, (kao igračke) programirani za ratovanje poput vojnika koji slušaju naredbe, a Gorgoniti su miroljubiva vrsta koja uči u igri s ljudima. Archer je svojevrsni gorgonitski Yoda i educira se o ratovima/povijesti čovječanstva kao Leloo u “Petom elementu”, dok je Chip ratobornija plastična verzija Pattona i Dante to potvrđuje kadrirajući ga ispred američke zastave.
Kao što dječak Alan (Gregory Smith) kaže Archeru “pametniji si no što se prikazuješ”, tako je i ovo inteligentniji film nego što možda isprva izgleda kao blockbusterska SF akcijska komedija. “Mali vojnici” britka su satira na račun ratoborne Amerike i Amerikanaca, ratovanja, militarizma, mačizma, filmskog nasilja i korporativne kulture, izjednačavajući tvornicu za igračke s hollywoodskom “tvornicom snova”.
Dante je i barbikolike lutke tinejdžerice Christy (Kirsten Dunst) načinio podatnima za borbu kako bi se pridružile komandosima u bitki, a filmofil kakav jest (“Unutarnji svemir”, “Matineja”) ubacio je puno autoironičnih referencija na akcijske i ratne filmove, od spomena rambovske “prve krvi”, do parafraze “Apokalipse danas” koja sumira “Small Soldiers”. Volim miris plastike ujutro.