Juraj Lerotić počeo se polako pripremati za odlazak u Berlin na 36. dodjelu Europskih filmskih nagrada kad je stigla vijest da je njegovo "Sigurno mjesto" nominirano i za Goyu. Dakle, Europski Oscar i španjolski ekvivalent američkog Oscara. Za EU Oscar "Sigurno mjesto" konkurira u kategoriji Europsko otkriće koja slavi filmske prvijence, a za Goyu se, pak, našao među nominentima za najbolji europski film.
Kako si reagirao na vijest (i) o nominaciji za Goyu?
- Nije mi točno jasan način na koji dolazi do finalnih nominacija za Goyu, ali kada sam vidio uži izbor od osam filmova činilo mi se da bi mogli završiti u pet nominiranih. Ova tri ostala filma nisu imala neki širi međunarodni festivalski život pa mi se činilo da imamo velike šanse biti nominirani. Što se tiče nominacije Europske filmske akademija bio sam oprezniji, nisam bio uvjeren da ćemo biti nominirani. Godišnje se u Europi snimi oko 1400 igranih filmova i činilo mi se da je to što smo odabrani u širi izbor od 40 filmova već dosta. Tako da sam zbog nominacije izgubio okladu i morao producenticu Miljenku Čogelju odvesti na ručak. Restoran je bio vrhunski, nisam štedio, ali na koncu nam je oboma zbog trovanja hranom pozlilo - ne znam je l‘ to dobar ili loš znak.
U nepunih mjesec dana nominacija za EU Oscara i Goyu. Bolje ne može?
- Slažem se.
Jesi li mislio da film može ovako daleko dobaciti kad si ga snimao? Je li nagrada na svjetskoj premijeri u Locarnu donekle naslutila ovakav scenarij?
- Nakon što smo završili montažu, Miljenka je prijavila film na festivale koji su vremenski bili pred nama. Locarno nam je dosta brzo poslao službeno pozivno pismo, Sarajevo također. Iz Venecije su nam napisali da smatraju da je to jedan od najzanimljivijih debitantskih filmova godine, ali da nam nažalost još ne mogu poslati službeni poziv jer u tom trenutku nisu donosili odluke. Htjeli su još vremena. Locarno nam, logično, nije htio dati to vrijeme, a nama se premijera u Locarnu i tjedan dana kasnije u Sarajevu činila predobrom kombinacijom da bismo je propustili. Osim toga, tada mi se taj mejl iz Venecije činio i kao neka vrsta manipulativne laske. Ali, evo, na koncu smo tu gdje su i rekli - među pet, navodno najboljih europskih debitantskih filmova 2023. godine.
Misliš li da "Sigurno mjesto" ima šanse da osvoji EU Oscara? Koliko bi to značilo tebi osobno, a koliko hrvatskoj kinematografiji?
- Šanse su takve da bih svima savjetovao da navijaju za nas, ali da se klade na nekog drugog. Ne bih htio postati žrtva obrambenog mehanizma koji se u psihologiji zove "kiselo grožđe" (neuspjeh se pokušava umanjiti omalovažavanjem cilja), međutim činjenica je da npr. španjolskih ili francuskih glasača ima više od 200, a hrvatskih više od 20. To je sigurno pomalo nezgodna startna pozicija. A što se tiče benefita od uspjeha - teško mi je to reći.
Što kažeš na konkurenciju u vidu filmova "Kako se poseksati" i "20.000 vrsta pčela"?
- To su favoriti, nagrađeni u Berlinu i Cannesu koji imaju i nemjerljivo veći medijski odjek. Sram me reći, ali nisam ih gledao. U Jeruzalemu, na zadnjem većem festivalu na kojem smo bili, igrali smo u sekciji s "20.000 pčela" i na koncu nam je, da se pohvalimo, predsjednik žirija Ali Abassi dao glavnu nagradu. Dakle, nije da nema nikakve nade.
Jesi li za slučaj pobjede spremio neki prigodan govor ili ideš spontano?
- Svim nominiranima pred ceremoniju u hotelu stoji na raspolaganju frizer i šminkerica, ali i stručnjakinja koja ti pomaže da sklepaš i izgovoriš govor najbolje što možeš. Sviđa mi se taj pomalo duhovit koncept gdje svi mi vježbamo govore koji najvjerojatnije nećemo izgovoriti pa sam se prijavio.
Hoće li biti razočaranja ako ne pobijediš?
- Naravno. Zamisli da peglamo ovaj intervju sa stručnjakinjom i da na kraju ne bude objavljen.
A šanse za Goyu?
- Na jednom festivalu u Italiji sam nedavno dobio nagradu za režiju, a "Anatomija pada" nagradu za najbolji film. Nagrada za režiju je bila magnum boca dvadeset godina odležanog Primitiva. Rekao sam da je najbolje da je pošalju mojoj materi u Split, a oni su u paket greškom stavili i nagradu za najbolji film koja pripada Justine Triet ("Anatomija pada"). Mislim da jedino takvom zabunom mogu dobit Goyu. Šalu na stranu: Naš film je dosta ogoljen - film u širokim planovima i bez glazbe. Uvijek se malo bojim kako će to proći kod većeg broja glasača.
Je li ti godi da je "Sigurno mjesto" tu u društvu zvučnih i/li nagrađivanih filmova kao što su "Poslije sunca", "Anatomija pada" i "Osam planina"?
- Apsolutno. Drago mi je da smo u toj, nogometnim rječnikom rečeno, skupini smrti.
Što dalje nakon ovoga? Koliko ti sve ovo daje vjetar u leđa za drugi film? Pripremaš li polako već nešto?
- Zanimljivo je da projekt "Sigurno mjesto" nije prošao ni na jednom fondu u regiji, a na koncu smo dobili nagrade na ama baš svim najvažnijim festivalima u regiji. Vjerujem da nismo prolazili i zbog toga što postavka: "Redatelj debitira nakon 10 godina pauze, a još k tome i glumi u filmu", nije zvučala osobito uvjerljivo. Tako da sam sad sigurno u boljoj poziciji nego tada. Ipak, ne pripremam ništa - čak sam si takoreći pucao u nogu jer ne mogu ništa prijaviti u HAVC-u, budući da tamo zajedno s Višnjom Pentić i Deanom Šošom predlažem projekte za financiranje. Al, dobro… pomalo.