Kultura je, zna se, teško pitanje. A kad je u pitanju ne samo kultura kao takva, nego i cijela jedna kulturna strategija, stvar postaje – oprostite mi što psujem - još zajebanija. Dalmatinska metropola, dakle Split, živi je dokaz za to. Grad je svojevremeno bio naumio – a znate i sami da je kultura poslovično korisna legitimacija za prolazak (dobro, nije potpuno pogrešno kazati ni za švercanje) među tzv. bolji svijet – postati europskom kulturnom prijestolnicom te mu nije bilo druge nego od samoga sebe naručiti strategiju vlastitoga kulturnog razvoja, a to, priznajte, nije nimalo jednostavan zadatak.
Pogotovo u situaciji kad – koliko se da primijetiti – za gradske olimpijce ima i prišnijeg posla od (rečeno jezikom trgovaca) inventure lokalnih kulturnih dobara i...
Pogotovo u situaciji kad – koliko se da primijetiti – za gradske olimpijce ima i prišnijeg posla od (rečeno jezikom trgovaca) inventure lokalnih kulturnih dobara i...