Multimedijalni umjetnik Petar Grimani nedavno je, na sam dan početka ljeta, u Zlatnim vratima u Splitu izveo umjetničku akciju „Zlatna vrata – Zlatni grad“ koja je, međutim, neočekivano, barem kod njega, otvorila i pitanja koja nije imao na umu planirajući je i posvetivši je preminulim kolegama Alieti Monas Pleić i Zlatanu Dumaniću. Ako je suditi po Grimanijevim refleksijama, Split bi trebao i mogao sasvim drugačije tretirati i sebe, ali i svoje posjetitelje, u ovo vrijeme turističke ekspanzije kojom nisu svi osobito sretni.
Akcija „Zlatna vrata – Zlatni grad“ na prvi dan ljeta polučila je, rekli ste mi, i neke iznenađujuje, društvene uvide?
- Sve je bilo potpuno drugačije no što sam prethodno planirao i očekivao. Glavni motiv za ovaj rad bio je svojevrstan gnjev zbog turista koji preplavljuju Dioklecijanovu palaču i užu gradsku jezgru. Htio sam u doslovnom smislu iskoristiti obrambeno dvorište, propugnaculum, Zlatnih vrata tako da prekrijem kameni pod zlatnim folijama za preživljavanje i barem na pet minuta zaustaviti protok ljudi. Odabrao sam prvi dan ljeta i trenutak kada je sunce u zenitu. Ključ je ljetni solsticij.