Dok je trajalo otvaranje Olimpijskih igara pomislio sam - zašto se muče oko stvari koje su Kinezi doveli do savršenstva, mogli su samo napraviti spektakularni pop-rock koncert.
I, evo, ono što na početku nije (u potpunosti) napravio Danny Boyle, u završnici je do daske izrežirao Stephen Daldry: divnu, prepotentnu reviju britanske pop-kulture s naglaskom na koncertni dio. Pri kraju se malo razvukla, ali, kako je sve to ipak bila moja “šalica čaja”, nije mi teško palo, pogotovo kad su na scenu izišli “The Who”. Da se mene pitalo, budući da su sinoć bili “oživljeni” Lennon i Mercury, ja bih nekako reanimirao i “The Clash” te otvaranje konceptualno započeo s “London Calling”, a zatvaranje zaključio s “Should I Stay Or Should I Go”.
Ovako, umjesto...
I, evo, ono što na početku nije (u potpunosti) napravio Danny Boyle, u završnici je do daske izrežirao Stephen Daldry: divnu, prepotentnu reviju britanske pop-kulture s naglaskom na koncertni dio. Pri kraju se malo razvukla, ali, kako je sve to ipak bila moja “šalica čaja”, nije mi teško palo, pogotovo kad su na scenu izišli “The Who”. Da se mene pitalo, budući da su sinoć bili “oživljeni” Lennon i Mercury, ja bih nekako reanimirao i “The Clash” te otvaranje konceptualno započeo s “London Calling”, a zatvaranje zaključio s “Should I Stay Or Should I Go”.
Ovako, umjesto...
