Frflja, raskvasio se, jedva stoji, dištonaje … Ali, to je ipak Mišo Kovač. Ne, nikako ne može biti istina da taj čovjek ima srčanih problema. U njega je srce poput hidrocentrale, čim se - ovako umoran - usuđuje nastupiti uz izdajničku pratnju klavira, bez glasnog trubača i zborne potpore pune dvorane ili stadiona. Da, svi su na dodjeli Porina ustali i frenetično pljeskali, ali to su bile ovacije spomeniku, a ne izvedbi.
Miši je sve oprošteno, ali žalosno je da tom čovjeku, nakon svega, moramo gledati kroz prste, a nije mu prvi put. Kolege su mu dale - nakon previše otezanja - Porina za životno djelo, i sad neka ga puste da se odmara od vlastite legende. Dok još može, neka je “restaurira” u strogo kontroliranim studijskim uvjetima, nikako na pozornici, jer to...
Miši je sve oprošteno, ali žalosno je da tom čovjeku, nakon svega, moramo gledati kroz prste, a nije mu prvi put. Kolege su mu dale - nakon previše otezanja - Porina za životno djelo, i sad neka ga puste da se odmara od vlastite legende. Dok još može, neka je “restaurira” u strogo kontroliranim studijskim uvjetima, nikako na pozornici, jer to...
