Kome je palo na pamet formirati iznimno osjetljivo, jedva općeprihvaćeno i neopisivno delikatno, povjerenstvo za suočavanje s prošlošću bez i jedne jedine žrtve „nedemokratskih sustava“, bez i jednog svjedoka totalitarnog vremena koji je to osjetio na svojoj koži, koji dakle neposredno može svjedočiti o temi, bez dakle i jednog člana Hrvatskog društva političkih zatvorenika, bez bilo koga čak i iz dijaspore, a politička dijaspora je i nastala kao izraz političkog progona i bilo je politički u najmanju ruku pristojno nekoga uzeti iz dijaspore?
Pa da nije ništa drugo, stotinu ljudi je likvidirano u toj dijaspori do 1990. godine, nije li dakle elementarno da se i njih uključi u taj povijesni dijalog? Kome je palo na pamet formirati jedno tako važno tijelo bez eminentnih...