Prije devedesete postojalo je ono grozno vrijeme kad - kako se obično kaže - „nisi smio reći da si Hrvat“. U to doba hrvatski telefonski vodovi, luke, hrvatske banke i nafta pod hrvatskom grudom nisu doduše bili u ne - hrvatskom vlasništvu – ali, po svemu drugom bila je to zemlja koja je zatirala hrvatstvo.
Kad bi pjevao Vilu Velebita dobio bi od pandura „vaspitnu“, kad bi zaojkao koju ustašku završio bi pred tužiocem, a „Nikola Šubić Zrinski“ bio je - kako je tada pisao Joško Čelan- „permanentni nacionalistički incident“.
I pivo je belgijsko i čileansko
Srećom, više nije tako. Došle su i te devedesete, pa sad imamo što imamo. Istina, banka nam je sad francuska, luka ruska, telefonski vodovi njemački, pa su čak i telefonske šahte njemačke, a nafta je pod hrv...
