Moja je ulica jedna od mirnih, stambenih ulica razmjerno blizu centra grada. Onaj tko kao furešt dođe u nju, pomislio bi da se u toj mirnoj ulici nikad nije dogodilo ništa dramatičnije od spašavanja mačke sa stabla ili udara groma.
Pomislio bi kako ta ulica drijema u zapećku povijesti, buržujski pospano, nedotaknuta velikom historijom. Krivo. Ulica u kojoj živim po nečemu je slična našem gradu. Oprljila ju je svaka vlast, poput zadnje flundre pritrčala je svakom gospodaru, mijenjala je nebrojeno puta boje i bandire, a sa svakom mijenom bandira mijenjala je, naravno, i ime. U doba stare Jugoslavije, po postrojbi oslobodilačke (ili “oslobodilačke”) vojske zvala se Ulica 11. puka. Po dolasku Italije, Talijani su je preimenovali po Benitu Mussoliniju. Kad su u jesen...
