Po jednima, kič je umjetnost masa koja nastaje oponašanjem kulture elite. Po drugima je kič jednostavno loš ukus koji nastaje imitiranjem pojedinih elemenata umjetničkog djela. Po trećima, kič je predmet koji unatoč svojoj primarnoj svrsi glumi da se koristi za nešto drugo, da bi postigao veći efekt u očima publike i pravio se da nije bezvrijedan.
Kič, kič, kič...
Kič postoji u umjetnosti, novinarstvu, politici, modi, kič su po mnogima i plastične operacije usana, guzica, sisa. Nagledali smo se, Bogu hvala, na ovim blagorodnim prostorima svakovrsnih formata kiča: konzervi čistoga hrvatskog zraka, zlatnih anđela Branke Šeparović što će iz nebeskih visina na razdvojene krajeve Domovine jednoga lijepoga dana spustiti svete krakove pelješkoga mosta, svjetlećih 3D...
