Prosječan Hrvat jedva da išta čita: knjižicu vozila, specijalistički nalaz, deklaraciju na staklenci majoneze... Koga god upitali, objasnit će vam da je njegova žudnja prema pisanoj riječi velika, ali, eto, nema vremena. Najljepši odgovor tim je lijenčinama dala sjajna njemačko-hrvatska autorica i prevoditeljica Anne-Katherin Godec pjesmom ‘Šprice u grmlju‘ u kojoj, među ostalim, veli i ovo:
‘Postoje ovisnici i oni/koji to nisu. /Čovjek čita ili ne./Ili ste nekada čuli,/da netko kaže,/ja zaista volim pušiti,/ali u zadnje vrijeme/jednostavno ne stignem?‘
Knjiga? Ma biž ća
No, čak i oni koji od knjige bježe kao vrag od tamjana, znaju da je čitanje važno i htjeli bi da njihova djeca razviju strast kojoj su se oni uspješno othrvali. Mnoge institucije zauzete za...
