Veoma me veseli – ili, "obaška mi je plezir", kako bi se to nekoć reklo u McMannusovu stripu "Bringing Up Father" – da je hrvatska predsjednica konačno oprala okice, pročistila uši i razbudila se pa, eto, vidjela i čula nešto iz hrvatskog svagdana.
Onog u kojem se na stadionima, dok tamo sjede visoki gosti, viče "za dom spremni", paradira neoustaštvom, falsificira i prekraja povijest, hračka po antifašizmu, čiste nepoćudni kadrovi i kadrovira na Kaptolu. Naravno da mi je jasno da je to "buđenje" zasluga Nicholasa Deana, "izaslanika za holokaust" ili – ako ćete – budilice navijene u State Departmentu, a ne čudnog bioritma ili čudesnog proviđenja gospođe Grabar-Kitarović.
Nakon friških izjava o NDH koja je "bila najmanje nezavisna i najmanje štitila interese hrvatskog...
