Mladić je ležao na podu, pokrivajući lice rukama, dok su udarci sedmorice bubnjali po njemu. Jedan udarac ga je pogodio u nogu, tako snažan da mu je kost probila kožu i krvava i oštra izbila kroz potkoljenicu. Prizor je bio stravičan, jedan od onih zbog kojih osjetljiviji napuštaju studij medicine, ali u metežu, buci i mraku raspomamljenog nasilja cokuli se zapravo posve slučajno ispriječilo mišićno i koštano tkivo koje razmjerno lako i brzo zacjeljuje.
Da je prebijeni nešto takve žestine dobio u glavu, bubreg ili jetra, možda bi i umro od unutrašnjeg krvarenja ili potonuo u duboki tamni vir kome iz kojega nikad ne bi izronio, postao oblik života jedva nešto složeniji od krumpira.
StoryEditorOCM
KolumneVlaška posla
Ante Tomić: Može li se uopće išta razumno kazati o slučaju sa zagrebačkog Trnja?
14. travnja 2015. - 21:08
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?