Svako malo u medijima se pojavi neka nezavisna lista mladih. Više ne znaš je li ono bilo u Kaštelima, Dicmu, Solinu ili, pak, Makarskoj i Podgori. Eno su se neki mladi pojavili i u Trogiru! Ma ima ih na sve strane, barem po Dalmaciji, kao onih točkica na seizmološkoj karti.
Jesu li međusobno povezane, jesu li stvarno nezavisne, jesu li to zbilja mladi ili se samo tako zovu...? Odgovore na ta i još puno pitanja potražili smo kod Ante Pranića, vrgorskoga gradonačelnika, čija takva lista mladih je prije nekih osam godina među prvima krenula u napad na lokalne političare.
Bila je to grupa od njih petnaestak koja je naknadno prerasla u manju stranku, jer putem su shvatili da politička forma pojednostavljuje djelovanje, a pogotovo je korisna upravo na izborima jer omogućava pravo na biračke odbore. Nezavisna lista mladih izlazi na izbore u Vrgorcu, Solinu, Dicmu, Podgori, Makarskoj, Kaštelima, a podupiru međusobno i neke druge nezavisne kandidate i grupacije mladih.
– Ali mi svakoj lokalnoj priči ostavljamo maksimalnu autonomiju. Samo im pomognemo prvenstveno savjetima, nema nikakve stranačke stege. A ni stranačko širenje nama nije bio cilj jer da jest, mogli smo sad imati već dvadesetak podružnica. Znamo da se ljudi vežu za stranke umjesto za procese i promjene.
Stranke su samo forma i lakši izlazak pred birače, snaga je u imenima i prezimenima kandidata i procesima okupljanja dobrih ljudi. Ja ovih dana stalno letim tamo-amo, ima nas u Solinu, Dicmu, u Kaštelima, Makarskoj, Podgori. Organiziraju se nove slične ekipe na Šolti i u Trogiru... Evo su nam javili da su se neki ljudi organizirali i kod Dugog Rata, Šestanovca, a sigurno će još sličnih biti do izbora – govori Ante.
Dodaje da je njemu sada brzo jasno o kakvim je ljudima riječ.
– Odmah vidiš jesu li im namjere dobre, razumiju li što žele i što ih čeka upuste li se u posao. Nikoga ne prihvaćamo i ne odbacujemo baš na prvu. Ali nađe se i manipulatora, žele mijenjati, ali nisu dobronamjerni. Ipak, više je pozitivnih, koji stvarno žele pomicati stvari. I većinom ih pokreće bunt.
Prisjeća se kako su se oni u Vrgorcu okupili praktično za nekoliko dana uoči izbora 2013. godine.
– Jedan poznanik me nazvao i pitao me bismo li se mi kandidirali na izborima, a rok za prijavu bio je samo šest dana. Ne znam, rekao sam i pitao ga koliko bi nas trebalo biti. Kad je kazao da nas mora biti najmanje petnaest, mislio sam isprva da nitko neće htjeti, ali već prvi kojeg sam nazvao iznenadio me jer je pristao. I tako, za nekoliko dana imali smo već Facebook stranicu, dan poslije tiskali smo majice i letke, razletjeli se, skupili potpise i krenuli u akciju.
Ima nas raznih struka, od stomatologa do ekonomista; ideološki smo različiti, ne zanima nas tko je lijevo, a tko desno. Kao da netko pita treba li vrtić rekonstruirati s lijeve ili desne strane. Važni su nam komunalni problemi, bolji život u našim sredinama. I danas imamo virtualne grupe na kojima smo u svako doba dana i noći kad zatreba, mi nemamo radnog vremena – govori Ante.
Kaže da je tada taman bio izišao s fakulteta i dobio posao u struci, inače je inženjer građevinarstva. Okupljali su se tada mladi Vrgorčani, kao i njima slični posvuda, po štekatima i pomalo žugali da ne valja ovo i ono. Mnogi su ih uvjeravali da je status quo nemoguće promijeniti, pa i njegovi kod kuće su mu, kazuje Ante, govorili da se okane uzaludna posla, da to nije za obiteljske ljude, priželjkujući da se oženi...
Ali kako je tada povjerovao da se može nešto učiniti, ta ga vjera nije napustila ni danas pa se, evo, kandidirao i za župana. Kaže: "Ništa nije nemoguće koliko je moguće da se svi potrudimo." Isprva su mladi Vrgorčani osvojili dva vijećnička mandata 2013. godine, potom na idućim izborima već pet i onda je bilo hop – iznenađenje u Vrgorcu! Postade Ante jedan od najmlađih gradonačelnika u zemlji.
– Pomogli su nam poslije mnogi, često smo se povezivali, umrežavali. Pokazali smo da se može i sada me uopće ne čudi što je nezavisnih lista sve više. U našoj županiji nezavisni vode Omiš, Zadvarje, Okrug, Marinu, Stari Grad, Hvar, Runoviće, Otok... Na predzadnjim lokalnim izborima nezavisni su osvojili pedesetak općina i gradova, a već na idućima više od devedeset. A to pokazuje da je građanima dosta velikih stranaka – zaključuje 34-godišnji Vrgorčanin.
Po njegovu mišljenju, nezavisne liste ili manje organizacije pravo su bogatstvo hrvatske političke scene.
One opovrgavaju prevladavajuće mišljenje da su građani, a poglavito mladi, mahom apolitični. Neki s kojima smo ovih dana razgovarali, a koji su se upravo angažirali na ovim lokalnim izborima, tvrde i dalje da nisu politični, nego da prvenstveno žele brinuti se o javnom interesu i ispravnom trošenju novca poreznih obveznika. Kao da politika i jest nešto drugo! Svjetonazorske svađe i ideološki prijepori zamagljuju, kažu, tokove novca i stranačkog pogodovanja. Svađe lijevih i desnih mlade odbija kao nešto vazda isto i, što je najgore, nepromjenjivo.
– To anesteziranje ljudi proizvode veliki igrači. Oni žele uspavati mase i to tako da im se politika zgadi pa da oni i dalje kolo vode. Ljudi misle da su promjene nemoguće, a ovima koji su na vlasti upravo to odgovara – jasno je Anti.
Prisjeća se neizmjerne sreće kad su mu 2016. godine, nakon što je dobio na izborima, prilazili prvi oni koji su mu prethodno govorili da ne može uspjeti.
Slično kažu i u Solinu, gdje se Vedran Duvnjak iz Nezavisne liste mladih na predstojećim izborima kandidirao za gradonačelnika. I njima su prije nekoliko godina govorili "di ćete", "ma, nemate šanse"... Ali njih nekolicina upustila se u okršaj s velikima i uspjela ući u Gradsko vijeće. Okretni i žvelti, počeli su snimati videa, a imaju i profesionalnog montažera pa sad mnogi mogu čuti i vidjeti kako se stvari odvijaju na sjednicama.
Porušili su neke apsurdne odluke vladajućih, ugasili neka besposlena gradska tijela, izborili se malo pomalo da vlast sama shvati pogubne posljedice nekih svojih poteza. Sjednice su s njima postajale sve dulje i sve zanimljivije, glasanje se najednom nakon više desetljeća nije odvijalo automatskim dizanjem ruku.
– Znate li vi da u Solinu trideset i jednu godinu nije bilo drugog kruga izbora? – pita nas Duvnjak, koji se sada, kao gradonačelnički kandidat, nada upravo tome.
– Moglo bi se dogoditi da ovaj put cijela država čuje za nas – optimističan je ovaj 31-godišnjak.
Po struci je fizioterapeut, na petoj godini magistarskog studija. Govori kako im je u početku pomogla Ivana Ninčević Lesandrić iz Mosta, a okupljali su se, kao i ostali, po kafićima. Kad su im prvi put 2016. godine na izborima davali nula šansi, ušlo ih je troje u Gradsko vijeće.
– Ima nas raznih u timu, neki su vjernici, neki ateisti, ali uspjeli smo se održati iako je malo tko vjerovao u to. Nekad nam je bilo teško skupiti tridesetak reakcija na Fejsu, a sada ih imamo i po pet stotina, kao i stotine komentara. Nekada su ljudi koji bi nam lajkali statuse imali problema jer su ih stranke vezivale i ucjenjivale poslovima. Mi smo nezavisni u pravom smislu te riječi, radimo u privatnom sektoru ili imamo svoje poslove. Mi smo izazivači, kužite, to je gard koji poručuje da se ne bojimo, i to ljudima treba – uvjeren je Vedran.
Birački potencijal vidi u mladim obiteljima koje su se nastanile u Solinu zbog povoljnije cijene kvadrata. Smatra da ljudi izlaze na izbore kad vide da imaju za koga glasati. Njihova lista zauzima se prije svega za transparentno upravljanje gradom i veće korištenje javnih dobara, poglavito kulturne baštine, na dobrobit svih građana. Rade u timu, svatko je za nešto zadužen, govori Duvnjak, raspodijelili su zadatke jer jednome uvijek nešto može promaknuti. Druže se i privatno, evo zajedno su sačinili slogan.
– Stavili smo ispred sebe praznu bijelu ploču i nabacivali par sati prijedloge, dok netko nije provalio "razvedravanje", to je bilo to. Taman se slaže s mojim imenom, skroz pogođeno, a govorim vam kako smo došli do toga. Sad nas pitaju kojem smo poznatom "piarovcu" platili.
"Prilomimo" je slogan u Podgori. I oni su se sami sjetili, govori nam 28-godišnja Petra Radić, kandidatkinja tamošnje Nezavisne liste mladih za načelnicu. Okupili su se, kaže, prije dvije godine bez ikakvih velikih planova i predumišljaja. Potaknulo ih je ponašanje mjesnih vlasti, prije svega prema prostoru. Petra je arhitektica zaposlena u jednom uredu u Makarskoj, gdje je angažirana i u Udruzi "Kačić".
– Vidjela sam da sam s udrugom dosegnula plafon u nastojanju da zaštitim prostor od devastacije, što je najvažnije polazište naše liste. Pa čuli ste valjda za famozno nasipanje plaža u Podgori? – pita nas Petra.
– Čuli smo, da.
Pojašnjava kako su obrazloženja za takvo što potpuno besmislena jer turistima sve manje trebaju samo plaže, gosti su zahtjevniji i radije odlaze na izlete okolo u potrazi za drugim sadržajima. Stalo im je očuvati u mjestu i ribarstvo jer Podgorani su poznati koćari, kao i sve ono autohtono što ga čini posebnim. Tako na listi imaju i ribara, koji je ujedno i glazbenik, zatim ugostitelja, pravnika, ekonomista, studenata... Najstariji član ima 42 godine, ali među njih pedesetak uglavnom su mlađi.
– Išli smo svi bez fige u džepu i ikakvih osobnih kalkulacija, nose nas plemeniti ciljevi, svi smo se tristo posto založili. Imamo timove jer tu su zapravo četiri mjesta u općini Podgora. Borit ćemo se za politiku čistih računa – poručuje Petra.
Brzi su i lako se organiziraju, malo ih je koronavirus zaustavio pa se češće viđaju preko interneta, ali srce joj raste kad vidi podršku ljudi na ulici.
– Znate onaj trenutak kad prolazite rivom, a ljudi prilaze i govore da napokon imaju za koga glasati. Ili ona energija na Facebooku kad sam napravila frame, a masu ljudi ga spontano počne stavljati na svoje profile. Osjećamo pozitivnu energiju i ona nas nosi. Imamo pozitivnu politiku, želimo biti kostruktivni, iako već imamo i prijetnji. Ali sviđa mi se i Pranićev moto, ono "za", a ne protiv – ozarena je i optimistična Petra.
Vrgorčani su im pomogli, kaže, ali ostavili su im potpunu slobodu djelovanja. A Pranić je siguran da su male nezavisne grupacije sposobne grickati velike stranke u korijenu.
– Svaka velika stranka, kao veliko stablo, hrani se stranačkom kapilarom iz korijena, tj. lokalne organizacije. Dolazi vrijeme obaranja stabala, vrijeme ih je pregazilo i truli su iznutra. Ne daju kvalitetne plodove. Za brži pad stabla potrebno je samo prerezati što veći broj korijena, tj. ostvariti izborne pobjede nad lokalnim stranačkim organizacijama.
Trideset godina istih na vlasti, kako je rekao jedan od članova koji se prije toliko godina i rodio, stvarno je previše.
Dakle, manje-više svi s nezavisnih lista mladih žele promjene, a interes njihovih sredina im je, barem tako kažu, ispred vlastita probitka. I izabrali su težak put. Upravo lakši put izabiru oni koji su u stranačkim mladežima.
– Tu se uglavnom radi o onima koji se nadaju zaposlenju, mjestima u nadzornim i upravnim odborima. Možda se i nađe poneko drukčiji, ali brzo se razočara. S njima velike stranke ne dobivaju polet, čast iznimkama. Na našim listama su fajteri, ne moraš ih gurati jer sami imaju volje. Ovih dana vrijedno radimo i zujimo po terenu kao pčele radilice, a na dan izbora napadamo kao ose, organizirano i energično – odlučan je Pranić.
Možda je zbilja u njegovu Vrgorcu bio epicentar potresa od kojega sada niz naknadnih razdrmava cijelu Dalmaciju.