Kada shvatiš koliko vrijediš i što sve možeš, ne postoji osoba na svijetu koja bi ti to mogla oduzeti - sjajna je motivacijska rečenica jednoga mudrog, mladog čovjeka. Iako ima tek 31 godinu, Sven Maretić otvoreno kaže kako je ponosan na sebe kada baci pogled unatrag jer se kao osoba ostvario u životu kroz sport, ali i kroz invaliditet još otkako je završio u invalidskim kolicima nakon prometne nesreće 2006. godine na otoku Braču. Imao je tada 17 godina, mladi sportaš pun želje za pobjedama. No, njegova utakmica tada je zapravo započela.
Ništa nije problem
- Spletom nesretnih okolnosti bio sam na krivom mjestu u krivo vrijeme kada se dogodila nesreća. Ali, uvijek kažem, tko zna kakav bih danas bio čovjek da se to nije dogodilo. Invaliditet i sport su me pokrenuli. Motivacija kreće od okruženja, od obitelji i prijatelja. Oni te izdignu, lansiraju, pa ni ti ništa nije problem. Možeš naći zajedničku točku za priču sa svima, i s doktorom znanosti i s onim što pije pivo ispred dućana - kaže nam Sven, momak koji je svoj invaliditet pretočio u nevjerojatnu energiju kojom zarazi sve oko sebe gdje god se pojavi.
Pričati o svemu onom što je prolazio nakon nesreće, Svenu nije teško. Po tko zna koliko puta su ga pitali za detalje, a on je naučio biti strpljiv s ljudima, razgovarati, slušati i uvažavati ih. To mu se itekako uzvratilo.
- Često me pitaju kako sam sve ovo prebrodio. Sve vam kreće iz obitelji, a imao sam taj sportski duh u sebi od prije. Kada imate 17 godina i završite u toplicama, svi vam žele pomoći oko rehabilitacije. Priznajem, u to vrijeme sam se malo "unjonjio", previše udebljao, a onda sam shvatio da se moram osamostaliti jer nitko umjesto mene neće voziti kolica, niti sjedit u njima osim mene samoga. Onda sam svih poslao doma i ostao o toplicama sam mjesec i nešto dana kako bih naučio što trebam i tek se onda vratio u Split. Istina, tek onda je krenula borba: kako se integrirati u društvo, kako ići u srednju školu, kako prijateljima objasniti da ću koristit kolica do kraja života... Bilo je puno pitanja. Znao sam da mi svi žele dobro, pa sam za svakog nalazio vremena, pričao, odgovarao na pitanja... Iz toga se izrodila jedna dobra stvar: naučio sam biti strpljiv, saslušati ljude, posvetiti im vremena - priča nam.
Osnivač i Teniskog kluba
Kako je i prije nesreće bio aktivan u više sportova, Sven se bez kolebanja uključio u Sportski savez invalida grada Splita, preko predsjednika Mije Bakića, te je zaigrao stolni tenis, krenuo s plivačkim treninzima, a kasnije se okušao i u bacanju kugle i koplja. Danas nije lako nabrojati u čemu je sve bio aktivan: u stolnom tenisu, atletici, košarci, plivanju i tenisu u kolicima... Već sedam godina sudjeluje u izvođenju kolegija na Katedri za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Medicinskog fakulteta u Splitu, izvanredni je student sportskog menadžmenta.Osnivač je Teniskog kluba za osobe s invaliditetom Split 2020., a prije nekoliko godina sudjelovao je u osnivanju košarke u kolicima u Splitu. Inicirao je prvi turnir tenisača u kolicima u svom gradu, održan na Firulama početkom ovog travnja gdje i pobijedio. No, kada je ovaj momak u pitanju, medalje i sportski rezultati nisu tema.
– Najmanji je problem moju volju i želju pretočiti u sport. Želimo stvoriti što širi spektar sportova za ljude s invaliditetom u Splitu, kako bi se mogli natjecati i družiti – rekao je Sven nakon turnira. I zaista, ovaj momak je veliki motivator kojem je želja uključiti što veći broj osoba s invaliditetom u sport i na taj način pomoći im u socijalizaciji, pokazati kako ništa nije nemoguće, dati im "krila".
- Znam da i nas ima svakakvih. Puno njih je doma zatvoreno, "plaču" nad svojom sudbinom, ali stavljam se na raspolaganje svima da me zovu, pitaju za savjet, uključit ću ih u sport bilo gdje, ako treba izmislit ćemo novi sport koji im odgovara, a za one koje sport ne zanima, tu je puno lijepih stvari od kulture, umjetnosti, svega... Ljudska mašta ne poznaje granice, a sve se može ostvariti - uvjeren je Sven.
OSI u Gradskom vijeću
Kako bi dalje razvijao svoj društveni angažman, odlučio se pridružiti timu Branke Ramljak, kandidatkinje za gradonačelnicu Splita, na nezavisnoj listi s Tomislavom Mamićem. Ne zanima Svena politika ko politika. Ima on sjajan posao u "Croatia osiguranju" gdje ga cijene i poštuju te im je na tome neizmjerno zahvalan, kaže, ali u ovom političkom angažmanu vidi priliku da nešto pokrene na bolje, da bude glas osoba s invaliditetom u Gradskom vijeću kako bi življenje OSI u gradu bilo dio promišljenog i planiranog sustava, a ne bazirano na dobroj volji pojedinaca.
- Do prije četiri godine nismo imali nikakve pomake po pitanju poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom u Splitu, ali moram pohvalit zadnju vlast koja je napravila velike stvari. No, njih treba nastaviti i unaprjeđivati. Vidio sam sebe u toj priči s gospođom Ramljak i gospodinom Mamićem jer sam uvjeren da žele isto što i ja, a to je da ovaj grad naprave ugodnim mjestom za život. Ima par stvari koje su mi važne: prvo je pristupačnost što znači da sve ono u što se zagledate treba biti dostupno i osobama s invaliditetom. Drugo je da sport za OSI raste, svake godine imamo pet do deset novih sportaša po jednom klubu, a naš savez ima 12 klubova, koji trebaju trenera i sportska borilišta, pa bi bilo dobro povećati sredstva iz proračuna za to, a kao treće zalagat ću se za javnu nabavu koja treba sadržavati zahtjeve vezane za pristupačnost kako bi se osigurala jednakost osoba s invaliditetom, a koju bih prepustio stručnjacima našeg tima. Kada bi osoba s invaliditetom ušla u Gradsko vijeće to bi bila velika stvar za naš grad.
Pločice za paraolimpijke
- Moj stav je da za OSI ne može odlučivati netko tko nema invaliditet iako možda ima najbolju namjeru i volju pomoći i zato treba uspostaviti Vijeće za pristupačnost u kojem će se nalaziti predstavnici udruga osoba s invaliditetom, a koje u koordinaciji s Gradom treba raditi na pristupačnosti građevina i javnih površina Mi koji koristimo svakodnevno kolica i ostala pomagala ipak najbolje znamo naše potrebe - smatra Maretić najavivši da će ako prođe uspješno na izborima, prvi potez biti da paraolimpijke Anđela Mužinić i Antonija Balek dobiju pločicu na Zapadnoj obali, kao znak da su osobe s invaliditetom jednake sa svima ostalima u ovom gradu.
Svena često možete susreti po Rivi, Zapadnoj obali, u Bajamontija, uvijek okružen ljudima i osmijesima. Kako živi u centru, jako dobro poznaje svaku ulicu, ali i svaku prepreku.
- Meni nije teško kretati se po centru jer ga poznajem dobro, ali drugima s invaliditetom jest. 'Primjerice, Ulica kralja Tomislava nam je jako problematična za kolica jer su ploče na podu razdvojene. Nedostaju rampe za invalidska kolica na brojnim križanjima...Kada nam opet krene turizam, nedostajat će nam nekakav ured gdje će se strane OSI moći obratiti za pomoć, tražiti kolica kojima će se moći kretati po gradu, kao i turističke vodiče za OSI... Danas integracija OSI u društvo nije više nikakav bauk. Na razini države, županije i grada, OSI ima 12 posto, pa je to oko 20 tisuća ljudi u Splitu. Svi zaslužujemo da nas se tretira jednako - kaže Sven koji je svojim životnim stavovima zaista utjecao na mijenjanje javnog mišljenja o osobama s invaliditetom. Sudjelovao je i u kampanji kojom je osiguran besplatan prijevoz svih OSI trajektima "Jadrolinije". Pitamo ga uhvate li kada krizni trenuci jer ipak, daje se puno, svim svojim bićem za boljitak svijeta oko sebe.
Košarka na Rivi
- Kriza? Na krivoj ste adresi. Meni je dan prekratak za sve što želim napraviti, pa mi je i poslijepodnevni san teški luksuz. Jedino mi ova korona teško pada. Cijepio sam se i preporučujem svima da se cijepe i da vjeruju struci, a jedva čekam da ovo sve prođe jer volim izlaske i druženja, volim biti okružen pozitivnim ljudima. Ideja mi je kada sve bude po starom, organizirat ću košarku u kolicima na Rivi, da ljudi vide da takvo nešto postoji, da se netko bavi s tim. Pozvat ću roditelje djece s invaliditetom, kao i sve OSI da dođu na Rivu...- otkriva nam Maretić. Vjerujemo da će to i napraviti.