Francuzi u svoje graviraju logo, a mi naše ove godine nemamo komu prodati

Kad su Francuzi otkrili da se u njihove kutije podmeću kineske kamenice i prodaju pod imenom njihovog brenda, malo je reć' da su 'poludjeli'. Došao je u pitanje njihov kvalitet i ugled, zbog kojih su i bili toliko traženi u svijetu s proizvodom nadaleko poznatim kao delicijom kojoj malo što može parirati, pa su se odlučili na veliki financijski ulog u samo jednom cilju – zaštititi svoje kamenice. Priča nam ovo Mato Franušić, uzgajivač školjaka iz Luke kraj Hodilja, koji često putuje i educira se u inozemstvu o uzgoju kamenica.

Lasersko G

- Logo koji je u svaku kamenicu utisnut laserom može se jedino skinuti brusilicom. To stilizirano slovo G ugravirano je 2-3 milimetra u svaku kamenicu – približava nam ovu temu pelješki školjkar, a proučio ju je na licu mjesta, u Francuskoj. Radi se o stiliziranom slovu G francuske obitelji Giralldeau, koja se generacijama bavi uzgojem kamenica.
- Ovakva zaštita kamenice, laserskim logom na svakoj kamenici, bar nama dosad nije bila poznata. Nisam to sreo nigdje drugdje u svijetu. Morali su to učiniti kako bi zaštitili svoj proizvod. Uložili su u to nemale novce – kaže Mato, pa otkriva i iznose – jedan takav stroj, koji podiže 24 kamenica odjednom i stavi ih u laser kako bi ih ugravirao i vratio na traku na pakiranje, košta između 250 i 350.000 eura. Stroj je veličine omanjeg kamiona, a oni ih imaju pet.
A ima li šanse da se i stonska kamenica jednog dana zaštiti na taj način?
- U teoriji ima – dodaje naš sugovornik. – Ali to treba opravdati količinom, jer se drugačije ne bi isplatilo. Sad se trudimo prodati i male količine, a kamoli da razmiljšamo o tome – govori o sadašnjoj situaciji koja je jako pogodila i školjkare.


 

Svoju trebamo tretirati kao kraljicu

Ne možemo ne pomisliti kako se u nas općenito ne vodi računa o ovom bogatstvu ma niti približno kao u Francuskoj. Doduše, ondje je uzgoj kamenica po brojkama već na razini tvorničke proizvodnje, a mi nemamo ni približno takve količine. Ali baš zato bi svoju malostonsku trebali tretirati kao kraljicu.
Zato je tu Udruga Stonski školjkari, pravi primjer udruživanja i zajedničkog rada na očuvanju blaga od kojeg žive. Još su daleko od Francuza. Ruku na srce, našu i njihovu proizvodnju teško je i usporediti jer su kod nas količine, u odnosu na europske, vrlo male. Ali nema ni Fabergeovih jaja milijun. I baš to je razlog što se takvo blago treba i tretirati kao blago – rijetko i mnogima nedostupno.

Uzgoj stoljećima nije prekinut

Kako bismo vas podsjetili na bogatu i slavnu povijest malostonske kamenice, koja je kroz stoljeća prošla put od jelovnika dubrovačke vlastele do modernog tržišta morskim plodovima, vratit ćemo se u davnu prošlost.
Tradicija školjkarstva u Malostonskom zaljevu, vezana za kamenicu, potječe još od vremena Rimskog carstva, što dokazuju djela velikih antičkih pisaca kao što je Historiae naturalis, enciklopedija u kojoj je Gaj Plinije skupio većinu znanja svojega vremena.
Prvi dostupni arhivski zapis Dubrovačke Republike o načinu skupljanja kamenice s prirodnih rastilišta i poluuzgoju u Malostonskom zaljevu datira iz 1573. Godine. No, već 1333. godine Dubrovačka Republika uočila je važnost uvale Bistrina, pa ju je prvo unajmila od bana Stjepana Kotromanića, a nakon njegove smrti prebacila u svoje vlasništvo. Uzgoj je u XVI. i XVII. stoljeću bio već uhodan i u rukama predstavnika Dubrovačke Republike u Stonu. Malostonska kamenica tržena je u košićima i bila je neizostavna namirnica dubrovačke vlastele i stranih poslanika sa svih strana svijeta.
Nakon pada Dubrovačke Republike, u malostonskoj kamenici često su uživali i austrijski carevi, caru Franju Josipu kamenice iz Malostonskog zaljeva na carski dvor u Beč slane su u posebnim sanducima kako bi se osigurala svježina namirnica.
U uvali Sutvid pokraj Drača 1889. godine kapetan Stijepo Bjelovučić osnovao je prvo moderno uzgajalište kamenica nazvano 'Prvo dalmatinsko racionalno gojilište kamenica i klapavica' i značajno unaprijedio tehnologiju uzgoja kamenice na ovim prostorima. Turbulentno dvadeseto stoljeće donijelo je niz oscilacija u proizvodnji kamenica, ali čeličnom voljom i radom uzgajivača, uzgoj se nikad nije prekinuo.

Razlog pomora - uvezeni organizmi

Danas je Malostonski zaljev baza školjkarstva Republike Hrvatske - najveće je uzgojno područje, sa 60 posto ukupnih proizvođača u RH. Proizvodna kamenica u Malostonskom zaljevu obuhvaća 90 posto od ukupnog uzgoja kamenica u Hrvatskoj.
Malostonska kamenica autohtona je vrsta, europska plosnata kamenica Ostrea edulis kojoj Malostonski zaljev predstavlja jedno od posljednjih zdravih staništa u Europi. Naime, ova autohtona kamenica 60-ih i 70-ih uništena je u većini europskih staništa u kojima je do tada bila dominantna. Razlog pomora su štetni organizmi uvezeni zajedno s drugim vrstama školjkara s Pacifika. Neotpornost na nove štetne organizme skoro je dovela do izumiranja ove vrste koja se kvalitetom ističe u usporedbi s drugim vrstama, posebice uvezenom pacifičkom kamenicom Crassostrea gigas koja trenutno dominira europskim staništima i tržištem.
Posebnost Malostonske kamenice temelji se na kvaliteti proizvoda koja proizlazi iz specifičnih prirodnih karakteristika Malostonskog zaljeva zbog kojih je ovo područje ujedno proglašeno zaštićenim rezervatom prirode.

Čeka se kraj žalbenog roka

Školjkari u Malostonskom zaljevu svjesni su važnosti udruživanja i zajedničkog rada, što ih već 14 godina povezuje u Udrugu stonski školjkari koja aktivno i uspješno djeluje u cilju očuvanja Malostonskog zaljeva i unaprjeđenja proizvodnje. Trenutno okuplja 37 uzgajivača. Oni vrijedno ukazuju na probleme u proizvodnji, institucionalne prepreke te predlažu mjere u cilju unaprjeđenja ove djelatnosti. Udruga e pokrenula i mnoge projekte, od kojih se trenutno najviše ističe projekt zaštite Malostonske kamenice oznakom izvornosti. Ta oznaka prvi je aktivni korak u stvaranju brenda Malostonske kamenice kao posebnog proizvoda visoke kvalitete.
Nakon 4 godine rada na ovom projektu, udruga je nakon nacionalne prijelazne zaštite uspjela dobiti zeleno svjetlo od Europske komisije i trenutno čeka kraj žalbenog roka od dva mjeseca, nakon kojeg će zaštita na razini EU postati aktivna. Time će Hrvatska dobiti prvi proizvod ribarstva s takvom oznakom, a bit će to i prva europska plosnata kamenica Ostrea edulis iz uzgoja s oznakom izvornosti na razini cijele Europe.

Za poskupljenje treba vremena

Ono što čudi jest da nisu svi školjkari rado prihvatili istaknuti oznaku izvornosti svoje kamenice na nacionalnoj razini. Otkriva nam to Marija Radić Maškarić, predsjednica udruge Stonski školjkari.
Čim se pojavio certifikat, postavilo se i pitanje hoće li cijena kamenice poskupjeti. Ali treba vremena, dodaje Marija.
U Malostonskom zaljevu djeluju 73 uzgajivača, od kojih je 37 u udruzi. Njih 17 lani je istaknulo oznaku izvornosti svoje kamenice. Certifikat koji su dobili financira Dubrovačko-neretvanska županija. Zašto nisu i drugi, teško je reći, jer ne trebaju platiti ništa, kaže Marija.
- Svaku godinu treba dati na ispitivanje 30 kamenica, to je sve. Znači, sve što treba uložiti, samo je vrijeme. Po meni je najbitnije da smo složni – ističe. Voljela bi i da ugostitelji u svojim jelovnicima istaknu oznaku izvornosti malostonske kamenice, jer to svima podiže vrijednost.
 

Školjkari iz Malostonskog zaljeva govore o zaštiti kamenice

Tonći Plazibat/HANZA MEDIA

'Nismo dovoljno prepoznati'

Zdravko Lazić iz Brijeste, potpredsjednik udruge, na usporedbe s francuskom proizvodnjom kamenica kaže da su oni industrija, a mi manufaktura.
- To je kod njih ogromna industrija, kod nas se sve radi ručno. Velike su to razlike, i u radu i samom uzgoju, a tako i uvrsti kamenice, kao i količini. U krajnjoj linii, oni su puno veći faktor prema državi, prema prihodima i svemu ostalom, tako da ih država obilato podupire. U ovoj situaciji i nama se pomaže koliko god se može, ali inače, u nekakvim realnim uvjetima, ogromna je razlika između nas i njih. Premalo je uzgajivača i premale su količine da bismo mogli napraviti značajan skok u zaštiti, proizvodnji i brendiranju – ističe Lazić. – Naš je najveći problem što nismo dovoljno prepoznati.
- Svaku sezonu počinjemo s nule – ne znate kome ćete prodavati, pošto, kolike količine, kolika će biti šteta od predatora... Apsolutno se ne vrednuje dovoljno ovo što imamo. Tu se puno stvari mora poklopiti i puno ljudi stati iza ovog uzgoja da bismo se mogli pomaknuti s 'mrtve točke' – apelira Zdravko Lazić.