Sada kada sam punoljetna, mogu kuda hoću - radosno je uskliknula časna sestra Danka Žaper na oproštajnoj misi u crkvi Posrednice svih milosti u župi Katuni-Kreševo, navršivši 18 godina službe u samostanu časnih sestara Služavki Malog Isusa u Šestanovcu i 57 ljeta otkad je, napustivši rodnu kuću u Vrpolju kod Trilja, u Zagrebu obukla redovničko odijelo.
Napunivši 75 godina života, sestra Danka svoj aktivni put zaključit će u redovničkom domu u Košutama kod Trilja, a družba sestara Malog Isusa, utemeljena 1890. godine, ostala je bez osobe koja je svojim predanim radom mnoge zadužila. Tako misle vjernici i članovi zbora s kojim je nastupila diljem Hrvatske, BiH i Crne Gore, promičući vjerničku kulturu i mjesto iz kojeg dolazi.
Međutim, za nju dvojbe nema. Gdje god da je služila - od Boke Kotorske, preko Dubrovnika, Vrgorca i konavoske Grude, do Sali na Dugom otoku gdje se zadržala preko dva desetljeća, te na kraju u Šestanovcu, vodeći zbor u župi Radobilja, svoj Bogu ugodan redovnički staž, prikazuje Bogu na zahvalu.
A zahvalni su joj svi. Podjednako i oni u Žeževici, Zadvarju, Katunima i Kreševu, gdje god da je dolazila.
- Iza mene je mnogo lijepih uspomena. Rada u zboru, s vjernicima i djecom. Sve mi je podjednako godilo.
Danas pomalo sjetna vrtim film na početak kada se zaređujem i prolazim ono što mi je namijenjeno. To je jednostavno poziv na koji ne možete oglušiti. I nije mi žao ni na jedan trenutak proveden u službi, niti na uskraćena ovozemaljska zadovoljstva.
Pokušala sam biti ono što jesam i promicati ono na što sam se odazvala. Sve drugo je manje bitno - sjetno će časna Danka, zazivajući Božji blagoslov na vjerni puk tog dijela Zabiokovlja i Zamosorja.
Budući da je svjesna kako njezinim odlaskom nema adekvatne zamjene, moli Boga, a na to poziva i sve vjernike, za redovnička duhovna zvanja kojih je iz godine u godinu sve manje. Njezin su odlazak katunski i kreševski vjernici obilježili u jedinstvenom stilu.
Pozdravni govori, pokloni, domjenak i svečana večera samo su dio iskazane zahvalnosti za njeni predani rad. Zaslužila je, kažu naši sugorovniki.
Kako i ne bi kada se osim primarne službe skrbi o napuštenima i siromašnima, djeci i bolesnicima, te starijim osobama bez odgovarajuće skrbi, zajedno s ostalim sestrama šestanovačkog samostana, brinula o svemu, odnosno bila je sestra "opće prakse", kako je to kazao don Mijo Grozdanić, radobiljski župnik.
- Njezinim odlaskom ostala nam je velika praznina. Zahvalan sam joj za djelovanje u župi kao "sakristanke", zborovođe i orguljašice.
Puno će nam nedostajati – ustvrdio je župnik, grleći sestru Danku koja ga je dočekala prije nekoliko godina kada je došao na službu u Katune.
Ipak, oni koji su s njom proveli najviše vremena su članovi zbora. Pogotovo oni s većim stažom kao što je Duška Ribičić. Pola stoljeća pjeva u crkvenom zboru i za svojeg "mandata" ispratila je četiri časne sestre.
- Sve su bile jednako dobre i odgovorne. Hvala im što su pridonijele odgoju naše djece, jer su upravo časne držale vjeronauk kada ga nije bilo u školi, pripremavši ih za svete sakramente i čuvale su mališane kada nije bilo vrtića.
Sestra Danka je nastavila tim tragom. Također će ostati nezaboravna uspomena na brojna putovanja po cijeloj domovini i susjednim državama, promičući kršćanske vrijednosti i napjeve kraja od kuda dolazimo - istaknula je Ribičić.
Pohvalno o radu omiljene redovnice očitovali su se i Filip Babić i Nevenka Družić. Nikada, kako su kazali, nisu sumnjali o njezinu žrtvu i neporočno davanje.
Bila im je sestra, prijateljica i majka, a posebno velika liturgičarka. Kao i ostalima, žao im je što sestra Danka odlazi, pogotovo jer prave zamjene nema na vidiku. Malo je ih kao Danka, spremne na žrtvu odričući se ovozemaljskih privilegija i pogodnosti vremena u kojem živimo čiji se rad zasniva kao žrtva Bogu, a njihova molitva na spasenje duša.
Uskraćeni njenim odlaskom su i Prijatelji Malog Isusa iz Šestanovca koji su se nekoliko dana ranije oprostili od sestre na odlasku. Nakon punih 18 godina zajedništva, molitve i ugodnih razgovora od nje su se oprostili otvorenog srca. Jednako onako kakvim ih je Danka dočekivala.
Uvijek je u kriznim situacijama među njih donosila poseban žar i veselje. Usporedno s njom su napredovali u svakom pogledu, i brojčano, duhovno i kreativno.
Pomagala je svima i svi su joj pomagali. U Katunima to je bio remeta Mirko Kekez, a kod samostana u Šestanovcu, dobri duh tog kraja Slobodan Eremut.
- Svojom nenametljivošću pozitivno je djelovala na svakog od nas i svima lako opraštala. Nema više ranojutarnjih kava s kojima bi nas dočekivala i dugih ugodnih razgovora.
Njezinim odlaskom odlazi i dio nas - kazao je taj dvojac o svojoj duhovnoj vodilji.
- Posebno mi je žao zbog toga što je časna sestra Danka Žaper disala hrvatski i to na oba plućna krila - zaključio je Eremut.
