Ljubav je najbitnija. Bez nje ništa. A Drago Aužina ima čak dvije - planinu, i Milicu, koja je rodom iz Vrlike, kojom se oženio, i te su ga dvije ljubavi odredile da se okrene prema Dinari. Planini koju i sada, kada je prešao sedamdesetu, i kada su najbolji dani iza njega, pokušava barem vidjeti iz svog Birnja.
Na njoj su on i njegova gospođa provodili najljepša ljeta svog života, kojih se i danas – i jedno i drugo – rado sjećaju. I sutra bi se, vele nam, na nju vratili. Samo kad bi noge htjele ponovno slušati, a godine se nekako dale izbrisati, makar i gumicom. Ali, nema od tog ništa, svjesni su. I jedno i drugo.
Ne samo da se godine ne daju vratiti, nego se danas i živi sasvim drugačije nego u ono vrijeme kada su Drago i Milica bili gončari – ili gončini –...