| U krškim područjima ne bi se smjele locirati djelatnosti temeljene na velikoj potrošnji vode, uključujući i pogone za zbrinjavanje i preradu otpada |
| piše MIRKO MATIJAŠ |
Treba li u krševitom zaleđu Splita i Kaštela graditi centar za gospodarenje otpadom, pitanje je oko kojega se koplja lome godinama. Na međunarodnoj konferenciji “Održivost krškog okoliša”, održanoj na Plitvicama, prevladalo je mišljenje protiv. Zastupa ga i prof. dr. Mate Matas, autor knjige “Krš Hrvatske - Geografski pregled i značenje”.
- Krš, kamen i Zagora su moja sudbina. Rođen sam u Kladnjicama, na prisojnim padinama krševitog Moseća. Referatom priređenim za ovu konferenciju želio sam upozoriti na negativne demografske i gospodarske trendove unutrašnjih krških područja s posebnim naglaskom na Zagoru.
Osim emocionalnih veza za Zagoru i krš, Vas vežu i profesionalni razlozi?
- Točno, geograf sam po struci pa sam u diplomskom i doktorskom radu proučavao posebnosti mojih Kladnjica i Zagore u cjelini. Osim toga, o tim prostorima sam napisao i brojne druge stručne i znanstvene radove. To kameno bogatstvo me ponukalo i na pisanje posebne knjige o hrvatskom kršu koja predstavlja svojevrsnu sintezu fizičko-geografskih i socijalno-geografskih posebnosti krških područja naše domovine. Knjiga je namijenjena profesorima i nastavnicima geografije, studentima geoznanstvenih struka i svim drugim zainteresiranim za naša krška područja koja zahvaćaju više od polovice državnog teritorija.
Neki Vas Zagorani optužuju da ste ih izdali, da se niste oglašavali o izgradnji Centra za gospodarenje otpadom u Kladnjicama?
- Nije točno da se nisam oglašavao jer sam svoja razmišljanja radi objave slao medijima. O svemu tome sam glasno i jasno govorio na stručnim i znanstvenim skupovima geografa i objavljivao u njihovim publikacijama. Točno je, međutim, da se nisam htio oglašavati na mitinzima i “događanju naroda” jer sam kao znanstvenik prije nekoliko godina davao i sada dajem prednost znanstvenim analizama i raspravama. U takvim su okolnostima, od nekih pojedinaca sklonih da svoj mali učinak prekriju napadima na druge, nastale spomenute optužbe, koje me nisu veselile, ali ni previše pogodile.
Često spominjete znanost i znanstvenike premda ste u jednom radu o njima iznosili vrlo oštre ili negativne ocjene?
- U pravu ste, na kongresu geografa u Poreču prije nekoliko godina rekao sam da je pri izradi Studije za okoliš za spomenuti Centar došlo do tzv. znanstvenog prostituiranja jer su pokazatelji i zaključci Studije prilagođeni naručitelju, a koji u pravilu plaćaju samo one studije koje im idu u prilog.
Što Vas je navelo na tako oštar zaključak?
- U Studiji utjecaja na okoliš se koristi podatak o 808,3 mm prosječnih godišnjih oborina, a to je za oko jednu trećinu manje od stvarne količine. Prema rezultatima dobivenim mjerenjima na kišomjernoj postaji u Kladnjicama od 1961. do 1990. godine, a koji se čuvaju u dokumentaciji Državnoga hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, količina oborina iznosi 1359 mm u prosjeku godišnje. U krškim područjima ne bi se smjele locirati djelatnosti temeljene ne velikoj potrošnji vode, kao ni one koje “proizvode” veće količine otpadne vode. U takve, naravno, uključujem i pogone, odnosno centre za zbrinjavanje i preradu otpada. Poznato je, naime, kako hrvatsko krško područje, zbog naglašene visinske raščlanjenosti, prima velike količine oborina.