StoryEditorOCM
S mora i kraja‘ZEMLJa ČUDESA’

Zamislite ovo. Mate i Jure su susjedi. Država jednom plaća troškove puta do bolnice, a drugome ne: ‘Velika nepravda!‘

Piše Ivica Marković
23. siječnja 2023. - 22:24

Zamislite ovo. Mate i Jure su susjedi. Mate živi u mjestu udaljenom 49,3 kilometra od Splita, a Jure u kući udaljenoj manje od kilometra od Matine, ali do Splita treba prijeći 50,2 kilometra.

Prvom će država, ako se uputi na pregled CT-om u najveću dalmatinsku bolnicu, odbiti plaćanje putnih troškova, a ovom drugom podmirit će sve. U lipu. Sorry, u cent.

Nedavno mi poznanica govori: “Nama u Cetinskoj krajini Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne plaća putne troškove kad idemo u Split na pregled jer živimo u Sinju, koji je od Splita udaljen oko 35 kilometara. Ali mi moramo dati 12 eura za povratnu kartu.”

I zaista nije svim ljudima “baš ništa” tih 12 eura, pogotovo ako imaju potrebu nekoliko puta mjesečno odlaziti u bolnicu.

Međutim, ima i bizarnijih slučajeva, pa tako valja istaknuti da stanovnici koji žive na udaljenosti 49,5 kilometara od Splita nemaju pravo na naknadu za putne troškove od HZZO-a, dok oni koji su udaljeni 50,1 kilometar imaju pravo na to. Kao naši junaci Mate i Jure.

Lako je onima u Zagrebu jer u krugu od 50 kilometara ima mnogo bolnica pa pacijentima i nije tako teško ili daleko doći do neke medicinske ustanove. No u radijusu od 50 kilometra od Splita nema ni jedne bolnice, a vrlo često nema ni izravnih autobusnih linija, pa oni koji dolaze iz dobrog dijela sela moraju presjedati s “pruge” na “prugu”, kao da putuju iz Kine preko Dubaija za Zagreb. Pod uvjetom da ikakve javne linije postoje na njihovu području.

U čekanju autobusa...

– To je velika nepravda prema stanovnicima Cetinske krajine. Prije svega, imamo neredovit javni prigradski prijevoz i nekim je ljudima gotovo nemoguće doći do Splita ili bolnice. Uz to su nam uništili i Dom zdravlja u Sinju, a mi smo veći od Ličko-senjske županije i jedan smo najpotentnijih gradova u Hrvatskoj kad je razvoj u pitanju.

Grad Sinj spreman je refundirati dio troškova stanovnicima Sinja koji moraju ići na preglede u Split. Svi su u ovoj državi digli ruke od nas, isto kao da i mi nismo Hrvatska pa se moramo sami za sebe brinuti – rekao nam je Miro Bulj, sinjski gradonačelnik.

image
Tom Dubravec/ Cropix/Cropix

Jedan je od onih koji se borio za “svoje misto”, a protiv nelogičnosti HZZO-a, Luka Rađa iz Ogorja Donjeg u Općini Muć, koji je dokazao da stanovnici podsvilajskog kraja imaju pravo na putne troškove iako im ih HZZO nije priznavao.

– Prije nekoliko godina morao sam ići na fizikalnu terapiju u Kalos na otoku Korčuli. Kad sam došao u splitski HZZO, pitao sam imam li pravo na putne troškove iz Ogorja do Splita. Rekli su mi da nemam pravo na to jer da je Ogorje Gornje od Splita udaljeno 43 kilometra, a Ogorje Donje 46 kilometara.

Upitao sam djelatnicu HZZO-a kako je moguće da je Ogorje Gornje bliže od Ogorja Donjeg. Rekla mi je da se to računa kuda ide javni prijevoz. A onda sam se zainatio i dokazao im da javni prijevoz do Splita ide duže od 50 kilometara. Naime, autobus obiđe sve zaseoke i sva sela uokolo Ogorja i onda krene prema Splitu, a to je više od tih famoznih 50 kilometara – kaže Rađa.

Tako stanovnici Pribuda imaju pravo na putne troškove, Milešine također, Ogorje Gornje i Donje isto, ali Bračeviću nedostaju dva kilometra jer je od Splita udaljen 48 kilometara, a Raduniću fali 10 kilometara.

– Da je pravde, ne bi falilo ni stanovnicima Bračevića. Njih autobus dovede na autobusnu stanicu na Sukoišanskoj i njima do bolnice Firule ili Križine nedostaje još najmanje tri-četiri kilometra. S tom bi udaljenosti oni prešli tu famoznu granicu od 50 kilometara. Ali HZZO im ne priznaje tih nekoliko kilometara – govori Luka Rađa.

Stanovnici Crivca nemaju tu sreću. Oni su od Splita udaljeni 50 kilometara i tako kaže Google maps. Ali “Promet maps” kaže drugačije.

– Nama je HZZO rekao da stanovnici Crivca nemaju pravo na putne troškove jer su udaljeni od Splita manje od 50 kilometara. Njima je tako rekao javni prijevoznik “Promet”, koji održava autobusnu liniju – rekla nam je liječnica koja se jedno vrijeme brinula o zdravlju stanovnika na zapadnoj granici Splitsko-dalmatinske županije.

I na sudu zbog putnih troškova...

Ali nemaju samo stanovnici “zemlje čudesa” svoje priče o putnim troškovima i nalozima za putne troškove. Svoje priče imaju i obiteljski liječnici koji ispisuju te putne naloge.

Jedna od njih je i dr. Vikica Krolo, liječnica obiteljske medicine i zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore (HLK), koja je čak na sudu s HZZO-om zbog putnih naloga, odnosno zbog 3600 kuna.

image

Dr. Vikica Krolo:
Učinite sve da se pacijent što prije vrati na posao i onda vas kazne

Željko Puhovski/Cropix

– Ako je liječnik obiteljske medicine pogriješio i izdao putni nalog osobi koja je od medicinske ustanove u koju mora ići na pregled udaljena manje od 50 kilometara, HZZO će toj osobi isplatiti putne troškove, ali će kazniti liječnika koji je izdao nalog, odnosno uskratit će mu onoliko sredstava koliko je vrijedio taj putni nalog. Nerazumno, zar ne? Zašto nerazumno?

Pa iz jednostavnog razloga jer bi bilo puno jednostavnije da osiguraniku koji je došao na šalter HZZO-a po putne troškove objasne kako on ipak nema pravo na te putne troškove jer je mjesto njegova stanovanja udaljeno manje od 50 kilometara od zdravstvene ustanove, nego da kažnjavaju liječnika, kao što su kaznili mene. Ali njima je lakše zakinuti nas nego doći u situaciju da im na šalteru netko protestira, moguće pravi nered... – objašnjava dr. Vikica Krolo.

Ona je na sudu s HZZO-om zbog pacijenta iz Dugopolja.

– Čovjek je bio djelatna vojna osoba i imao je probleme s koljenom. Bio je na bolovanju i trebao je započeti s fizikalnom terapijom. No u KBC-u Split nije mogao dobiti termin za početak fizikalne terapije i morao je čekati dva mjeseca. Međutim, on se snašao i našao je termin za fizikalnu u makarskoj “Biokovci”. Budući da je Makarska udaljena od Dugopolja više od 50 kilometara, ispisala sam mu putni nalog.

Taj putni nalog njemu je isplaćen u iznosu od oko 3600 kuna i onda su iz HZZO-a meni “pozvonili” na vrata. Rekli su da ja moram podmiriti taj iznos jer da je osiguranik imao bolnicu na Križinama, gdje je mogao ići na terapiju, a koja je unutar tih 50 kilometara.

Uzalud je bilo moje objašnjavanje kako čovjek nije mogao dobiti termin za početak terapije. Čovjek je nakon dva mjeseca počeo ponovno raditi, skratio je bolovanje jer je obavio fizikalnu terapiju, dakle nije više bio na “opterećenju” HZZO-u, i onda oni mene zakidaju. Što sam ja trebala – držati čovjeka na bolovanju i ne dati mu mogućnost da se na vrijeme i što prije oporavi? – pita se dr. Krolo.

Zašto uopće kilometri?

I nije ona jedina koja ima ovakve probleme.

– Ma ima mojih kolega iz Slavonije koji imaju probleme jer su nekog pacijenata poslali na neku pretragu ili pregled u neku bolnicu koja ima s HZZO-om ugovorenu tu pretragu ili pregled.

I onda naknadno dođu oni iz HZZO-a i kažu toj doktorici kako je imala tu uslugu i 20 kilometara bliže i zbog toga je kazne. Pacijent ima pravo uslugu dobiti gdje je to najbliže i gdje takva usluga postoji, a mi liječnici ne moramo znati što svaka bolnica ili zdravstvena ustanova ima ugovoreno s HZZO-om. To treba znati HZZO, koji takve usluge i ugovara.

To su nebuloze koje mi liječnici obiteljske medicine ne trebamo trpjeti. Ne moramo mi liječnici znati kako se ugovara kilometraža za putne naloge i kuda javni gradski prijevoz vozi.

Zbog toga smo i razgovarali s ministrom Berošem o tome da nam “makne” iz ordinacija te putne naloge i da ih vrati HZZO-u, koji ih je i prije izdavao. Nama su to “uvalili” kad smo informatizirani. Beroš je shvatio problem i htio je vratiti putne naloge na HZZO, ali oni su to odbili i ne žele uzeti nešto što oni moraju raditi. Lakše im je da to radimo mi i da nas uz to još i kažnjavaju – kaže naša sugovornica.

I tako u krug. U famoznih 50 kilometara. A zašto baš 50, zašto nije 45 ili 30 kilometara, tko će ga znati. I zar nije svaki put – put, i zar svako putovanje nema svoju cijenu i zar svaki pacijent koji ide na pregled ili terapiju u drugi grad ne bi trebao imati pravo na podmirenje troškova puta, bez obzira na to koliko daleko ili blizu bio?

O neravnopravnosti kad je u pitanju zdravstvena zaštita u “zemlji čudesa” upitali smo i pučku pravobraniteljicu Tenu Šimonović Einwalter.

– Potpuno ste u pravu. Stanovnici gradova nedvojbeno su u boljem položaju od onih koji žive u manjim mjestima i na otocima, i to ne samo u zdravstvu. Pritom daleko od toga da je u gradovima idealno – naravno da nije, puno je velikih i različitih problema s kojima se građani suočavaju – liste čekanja, manjak zdravstvenih djelatnika, nedostupnost palijativne skrbi i brojni drugi.

A onda na sve to dolaze i specifični problemi stanovnika manjih mjesta – primjer s nadoknadom troškova samo je jedan od njih, mi upozoravamo i na nedostatak zdravstvenih timova izvan velikih gradova, poteškoće s hitnom pomoći u tim područjima, udaljenost ljekarni, a sigurna sam da bi vaši čitatelji ovaj niz lako nastavili – kaže pučka pravobraniteljica.

Pučka pravobraniteljica ukazuje na ove probleme i Saboru.

– Kad kažem upozoravamo, to znači da ove probleme ističemo kod izmjena i donošenja zakona, ali i u izvješćima Hrvatskom saboru o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Važno mi je podsjetiti da je ovo pitanje prava na zdravstvenu zaštitu, koje je zajamčeno Ustavom i nizom zakona – ističe naša sugovornica.

Trenutno se vodi ispitni postupak o situaciji koja je slična kao ova koju spominjemo u tekstu.

– Da, slična situacija, ali u drugom dijelu Hrvatske. U jednom smo izvješću ovaj problem ilustrirali kroz primjer čovjeka iz Korenice koji mora otići liječniku u 43 kilometara udaljen Gospić – ne samo da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, nego nema ni javni prijevoz koji bi koristio – a što ako nema nikoga da ga odveze u Gospić? To znači da u stvarnosti on nema ista prava kao netko tko živi u gradu.

Pritom, čak i kad imaju pravo na povrat troškova, odlazak liječniku može biti priličan izazov onima koji si ne mogu priuštiti prijevoz do grada, pa se i u tom smislu može govoriti o nejednakosti – ističe pučka pravobraniteljica.

Država je svjesna ovog problema.

– To se vidi i u Nacionalnom planu razvoja zdravstva do 2027., u njemu je podatak vezan baš uz ovaj problem. Naime, od svih građana EU-a, upravo stanovnici Hrvatske najviše misle da su zbog udaljenosti zakinuti u zdravstvu. Službenim rječnikom, kad gledamo samoprijavljene nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi, i to kad je u pitanju zemljopisna udaljenost, one su najviše upravo u Hrvatskoj – zaključuje pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

O putnim nalozima, njihovim isplatama, kao i o nebulozi da na njih imaju pravo oni koji žive 50 ili više kilometara od grada u koji idu na pregled, upitali smo i HZZO i ovo je njihov odgovor:

”Osiguranoj osobi HZZO-a pripada pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućena iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornom isporučitelju ortopedskih i drugih pomagala u drugo mjesto pod uvjetom, između ostalih, da je udaljenost od mjesta polaska do mjesta upućivanja 50 i više kilometara. Spomenuto je utvrđeno odredbama važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja

Pritom se pod mjestom prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe podrazumijeva grad odnosno naselje koje nije u sastavu grada u skladu sa zakonom kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.

Iznimku predstavljaju naselja koja su doduše u sastavu grada, ali su od grada u čijem su sastavu udaljena 20 i više kilometara.

Navedeno znači da u slučaju da se naselje u kojem osoba ima prebivalište odnosno boravište (mjesto polaska) nalazi u sastavu grada, udaljenost između mjesta polaska i mjesta upućivanja se računa od grada kojem pripada, a ne od samog mjesta. Dodajemo i da pravo na naknadu za troškove prijevoza, neovisno o udaljenosti ima osigurana osoba do 18. godine života, djeca osiguranika koja su potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad, osigurana osoba u vezi s korištenjem radioterapije i kemoterapije te hemodijalize kao kronični bubrežni bolesnik, osigurana osoba u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osigurana osoba darivatelj organa, tkiva ili stanica koja zdravstvenu zaštitu koristi u vezi s darivanjem organa, tkiva ili stanica, te osigurana osoba upućena na liječenje u drugu državu članicu Europske unije ili treću državu u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i općem aktu HZZO-a.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. siječanj 2023 22:24