Pada kao da nikada padala nije. Velebit se ne vidi, a nije ni dva sata poslijepodne.
Smračilo se u Radovinu, nigdje ni ljudi ni pasa. Gledaju nas dvije tuste mačke oblizujući se, čekaju da se mi maknemo, ali ni njima nije jasno što se to događa...
- Ja sam sinoć prošao, bilo je iza šest. Mrak je bio, ali nisam vidio ništa.
Ni ko ga je stavio, ni ko ga je donio. Ali neki lovac je to sigurno napravio, da ne kažem krivolovac... – veli nam susjed, ugodan stariji čovjek. Izašao je na tren u dvorište po drva, dovoljno da ga zaskočimo i sklonimo se malo pod strehu.
- Jeste za čašu vina?
- Hvala, pijemo, ali nemamo vremena. Drugi put...
Policijski očevid
Kad je dan svanuo u Radovinu, smještenom sjeverno od Zadra i nedaleko od ceste koja povezuje Posedarje i otok Pag, imalo se...