Lako je Smoji bilo napisat "Naše malo misto" kad je u svakom tom našem malom mistu ima po jednog pošćera Bombištu, koji je o svakome sve zna, župnika don Karmela Ljubetića, likara Luigija i njegovu vjernu Belinu, čija je repica vridila više nego mištani i svi njiovi pasi na jarpu, načelnika koji danon u toverni vodi općinu, a noći provodi u "Zvizdi od mora", s Greton i njezinin curama...
Šta ja iman od svega toga? Ništa! Ja san dobija zadatak napisat štoriju o jednom našem malom mistu koje od svega toga nema ništa – nema ni pošćera, nema ni popa, nema ni likara, a jedino što ima je načelnik frajun. Samo što ni on ne frajava u mistu, nego ga je vrag nosija u Austriju, pa je u tamošnjoj "Zvizdi" – ili onom što se s njom rimuje – "pegla" općinsku...