U moru vjerojatnih i nevjerojatnih događaja na koje nailazimo “listajući” osamdesetogodišnji digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, nije teško potrefiti vijesti s ruba stvarnosti. Izdvojili smo ih tek dvije, one za koje bi se nekoć reklo “vjerovali ili ne”. A ipak su se dogodile.
Jedan takav slučaj “s ruba pameti” jest tragedija koja se u petak 30. prosinca 1956. godine dogodila na cesti Split – Omiš, kako se tada govorilo, kod Novog groblja, današnjeg Lovrinca: talijanski lovački avion srušio se u rano poslijepodne i krilom usmrtio nesretnoga građanina Antu Ž. koji je baš tuda prolazio biciklom! Ma ni metar lijevo ni metar desno, nego baš na čovjeka koji je imao nevjerojatnu nesreću naći se na putanji padajućeg zrakoplova – koji je iz Brindisija letio put Rima i zalutao do Splita!
“Slobodna” je o događaju izvijestila na posljednjoj, četvrtoj stranici od 3. prosinca 1956. godine; novina je tada tiskana na četiri ili šest stranica, a vijest o nesreći na Lovrincu kasnila je par dana jer je uoči događaja otisnut trobroj za Dan Republike 29. studenog, a nedjeljom novina nije izlazila.
Stravičan izvještaj
Na licu mjesta vrlo brzo se našao “Slobodnin” fotoreporter Danilo Kabić, a izvještaj novinara čiji faksimil donosimo stravičan je:
“U petak u 13.15 na cesti Split – Omiš nedaleko Novog groblja, prinudno se spustio talijanski lovački avion na mlazni pogon tipa F-86-E. Tom prilikom smrtno je nastradao prolaznik 39-godišnji Ante Ž., otac četvero djece.
Avion se razlupao u više komada, a pilot Ferdinando Cassolini ostao je nepovrijeđen. Prema izjavi pilota, avion je u u 12.10 s aerodroma u Brindisiju odletio u pravcu Rima. Međutim, uslijed nevremena i kvara na navigacionim instrumentima, izgubio je orijentaciju i zalutao na naš teritorij”, stoji u izvještaju, a u nastavku čitamo i svjedočenja očevidaca:
“Dok su mnogi građani nagađali odakle neobična buka i tutnjava koja je dopirala sve do zapadnih dijelova grada, kod Novog groblja odigravala se teška tragedija. Prema izjavama očevidaca oko 13 sati mlaznjak je sasvim nisko, jedva izbjegavajući vrhove čempresa, borova, topola i električnih stupova, preletio preko ceste u pravcu Split – Stobreč. Poslije nekoliko minuta avion se ponovno pojavio iz suprotnog pravca, a dvadesetak metara istočno od ulaza u Novo groblje dodirnuo je cestu. Nesreća je bila na pomolu. Snažna mašina, bez obzira na prepreke počela se probijati naprijed vratolomnom brzinom. Vrškovi krila, koji su prelazili cestu ostavljali su za sobom pustoš, pokošene stupove, žičane ograde, saobraćajne znakove, stabla i kamene zidove, ali i odrubljene dijelove metalnog oklopa krilnih konstrukcija”, navodi reporter “Slobodne”, te opisuje tragediju koja je uslijedila:
“Nakon trideset metara rulanja avion je zahvatio i Antu Ž., radnika poduzeća “Željezo” koji je, ne sluteći zlo, polako vozio biciklu desnom stranom ceste u pravcu grada. Po svoj prilici pokojnika je zahvatilo desno krilo u predjelu vrata”, stoji u tekstu čije detalje ne prenosimo jer su doista uznemirujući, pa preskačemo nekoliko redaka:
“Dvjesto metara dalje ispred kuće br. 215, desno krilo udarilo je u debeli ogradni zid. Ulaz u dvorište pretvoren je u ruševinu (...) Na tom mjestu, uslijed snažnog sudara osakaćeni mlaznjak se raspolovio. Prednji dio s kabinom odletio je u stranu niz cestu, a trup s krilima zaustavio se tek ispred kuće Mate Čaglja, oko 1700 metara dalje od mjesta na kojem se avion dotakao tla. U momentu dok je prednji dio aviona s kabinom padao niz cestu, pilot je s automatskim sjedištem izbačen u zrak i pao na mekano zemljište nepovrijeđen.
Tek što je trup razlupanog aviona prestao kliziti po cesti i počeo ‘rigati’ plamen, ulicama grada zatulile su sirene najprije vatrogasnih i milicijskih a zatim i bolničkih i vojničkih kola koja su jurila prema mjestu nesreće”, detaljno izvještava novinar, doznajući kako je prilikom prisilnog spuštanja talijanskog lovca izbjegnuta još veća nesreća:
“Pilot je namjeravao aterirati na dijelu ceste istočno od Novog groblja, ali upravo kad su se stajni trapovi aviona trebali dotaknuti asfalta pred njim se pojavio kamion industrije Jadranskog kamena u kojemu se pored vijenaca, namijenjenih za pogreb jednog radnika nalazilo sedam, osam osoba. Avion je tada ponovno uzletio i preletjevši svega jedan, dva metra iznad kamiona, spustio se pred ulazom u Novo groblje”, stoji u izvještaju.
Kakav kaos toga kobnog dana na istoku Splita: kolike su šanse da vojni zrakoplov koji krene iz Brindisija prema Rimu završi iznad splitskog predgrađa i pogodi ravno u nesretnog radnika!? Možda jedan prema nekoliko milijuna. Ova vijest danas bi sasvim sigurno osvanula u svim svjetskim medijima, danima bi se objavljivali izvještaji, detalji i rekonstrukcije, raspravljalo bi se na društvenim mrežama...
Ali te 1956. godine, osim jednog opširnog izvješća, o nesreći na istoku Splita u brojevima novina sljedećih dana nismo našli niti slova. Druga vremena.
Nesretna ‘Proleterka’
Za oko nam je zapela još jedna nesreća, ovaj put pomorska, kakvih se, doduše, dogodilo mnogo i relativno su česte i u naše doba. No, fotografija nasukanog broda “Proleterka”, koji je 10. prosinca 1969. nasjeo na hrid Mišina kod Murtera s provom visoko dignutom iznad morske površine, i nakon ovoliko godina plijeni pažnju i redoviti je izložak izložbi o pomorstvu na Jadranu, a autor je naš kolega Joško Čelar iz Šibenika.
“Proleterka” je putnički brod vrlo nesretne sudbine. Izgrađen je 1913. u Engleskoj za Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo iz Rijeke pod imenom “Višegrad”. Pod tim je imenom plovio do 1918., kad je u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca postao “Karađorđe”. Prvu havariju doživio je 12. srpnja 1930., kad se u Pašmanskom tjesnacu u punoj brzini sudario s talijanskim putničkim brodom “Francesco Morosini”, a smrtno je stradalo pet ljudi. Otegljen je u Tivat, gdje je popravljen i nakon nekoliko mjeseci ponovno je zaplovio.
Sljedeća nesreća stigla ga je dva dana prije napada fašističkih sila na Jugoslaviju: 4. travnja 1941. naletio je na podmorsku minu – svoje države – u Šibenskom kanalu, kod Zlarina. Na morskom dnu ostao je punih deset godina, sve do 1951., kad je otegljen na obnovu i 1955. ponovno je zaplovio pod novim imenom “Proleterka”. U noći 10. prosinca 1969. nasukao se na hrid Mišina u – za njega očito kobnom – šibenskom akvatoriju, a otegljen je 3. veljače 1970. godine. Prema izvještaju prvog novinara koji je dopro do nasukanog broda, “Slobodnina” Omera Jurete, nitko od 36 članova posade i pedeset putnika nije bio ozlijeđen. No stari, lijepi brod bio je tako oštećen da popravak nije bio moguć i iste je godine završio na groblju brodova.