- Otok ima ogromne potencijale kad je riječ o korištenju sunčeve energije, pa sam svojedobno razmišljao o solarnoj elektrani snage 30 kW, no kad sam vidio kakve me komplikacije očekuju ako takav projekt budem realizirao na nekom zemljištu odlučio sam se za elektranu snage 10 kW na krovu moje obiteljske kuće. Investiciju vrijednu nešto više od 30 tisuća eura realiziram prema još uvijek dosta kompliciranim pravilima koja su na snazi u Hrvatskoj, ali usprkos tome elektrana bi za koji dan trebala biti puštena u probni rad - govori Dulčić.
Dakle, put od ideje do proizvodnje električne energije nije mu bio baš ni jednostavan, ni lak, već se na prvom koraku susreo s ponudom jedne firme da će mu riješiti papirologiju za 80 tisuća kuna. Ipak, sve je obavio sam premda je za pribavljanje projektne dokumentacije morao angažirati ovlaštenu tvrtku.
Danas tek spominje da mu je do postavljanja prvog panela na kući trebalo skoro osamnaest mjeseci, najmanje poteškoća imao je s državnom upravom, centralnim sustavom HEP-a i Hrvatskom energetskom regulatornom agencijom, a (ne)očekivano najviše s onima koji trebaju odraditi neke sitnice na lokalnoj razini.
Edukacija pučanstva
Bilo bi poželjno da jedinice lokalne samouprave na otoku Hvaru ozbiljnije brinu o energetskoj učinkovitosti i što više zagovaraju korištenje obnovljivih izvora energije. Svoj doprinos također mogu dati u oblasti prostornog planiranja, edukacije pučanstva, pa i suradnje s konkretnim investitorima. Bila bi prava šteta da se na škoju ne iskoristi prosječnih 2717 sunčanih sati u godini, eto projekcije nekih stručnjaka govore da ću uskoro samo na 85 četvornih metara krova moje kuće proizvoditi oko 14000 kWh struje koja će ići u mrežu HEP-a - kazao je naš sugovornik, što znači da će spomenutu investiciju otplatiti za 6-7 godina, a potom zarađivati za sebe i svoju obitelj. Inače, računa se da prosječna hrvatska obitelj godišnje potroši oko 3500 kWh struje.
Elektrana prof. Dulčića projekt je vrijedan pažnje, osobito jer je u nju uložio svoj vlastiti novac, međutim, izgleda da će investiranje u solarnu energetiku u Lijepoj Našoj umjesto domaćim potrošačima najveću korist donijeti stranim rentijerima. Očito je, da se oni nakon “biznisa s vjetrenjačama” sada prebacuju na ‘solarne ploče’ pa npr. ako strani rentijer za najam krova i solarnu opremu na 100 obiteljskih krovova uloži 2,6 milijuna eura, on će putem Hrvatskog operatora tržišta energije, a na teret hrvatskih potrošača električne energije, u ugovornom roku od 14 godina naplatiti oko 8,1 milijuna eura.
- Zar se zaista lokalne zajednice i domaći proizvođači opreme ne mogu organizirati tako, pa da pod istim uvjetima preuzmu ulogu “solarnih rentijera”, čime bi razlika između uloženog i ostvarenog prihoda ostala njima, a ne bi se odlijevala sa škoja - pita se inženjer Ivan Vranković, koordinator energetskog demonstracijskog programa “Solution Hvar”, te najavljuje da bi za takav pristup pokušao ishoditi i bespovratnu potporu Europske komisije.
Mirko Crnčević
