Čijim novcem loše gospodare. Jer se u njihovo ime ne pridržavaju ugovora koje su zaključili s potencijalnim investitorima. Koji su na osnovi predugovora ili ugovora uplatili jamčevinu ili cijeli iznos kupoprodajne cijene pojedine parcele, ali od gospodarskih objekata opisanih u njihovim pismima namjere i danih obećanja na samom Kukuzovcu u velikom broju nema ni traga.
Jedan od eklatantnijih primjera je na velika zvona najavljivana multinacionalna kompanija koja je na Kukuzovcu trebala izgraditi mljekaru. Iza razglašene multinacionalne kompanije, a zapravo jednog nizozemskog fonda, stajao je kapital izvučen u srpskoj privatizaciji i plasiran u London. Da bi se preko Nizozemske vratio u Srbiju i proširio na Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju kroz mljekarsku industriju. Pa je taj nizozemski fond, za potrebe ovoga teksta nazvat ćemo ga “Salford Danube”, kupio “Imlek mljekaru” u Beogradu, a ona četiri-pet mljekara u okruženju.
Nizozemci digli sidro
Direktor “Imlek mljekare” na hrvatsko-srpskom gospodarskom forumu u Zagrebu najavio je da će Fond, u čijem su vlasništvu preko te mljekare, krenuti u najveću greenfeld investiciju u Hrvatskoj, i to kroz izgradnju sedam milijuna eura vrijedne mljekare na Kukuzovcu. Ta je investicija, zapravo, trebala biti zajednički pothvat hrvatsko-srpskih muljatora. Koji su na Kukuzovcu trebali “oprati” milijune eura i podijeliti plijen.Meta je bila mljekara “Mils”, odnosno njezina lokacija koja je u splitskim prostorno-planskim dokumentima dobila na cijeni kada je zemljište prenamijenjeno iz industrijskog u stambeno-poslovno. Mljekara “Mils” ustupila je Srbima svoj brend pa su na Trgovačkom sudu u Splitu osnovali tvrtku “Mils mljekara Sinj”. Nova tvrtka od Sinjana je na Kukuzovcu kupila 12.000 metara četvornih zemljišta po 100 kuna za kvadrat, na kojemu su trebali biti izgrađeni novi proizvodni pogoni, a u koje je trebala preseliti “Mils mljekara” iz Splita.
Do danas nije napravljeno ništa, osim što se naziv tvrtke, najprije “Mils mljekara Sinj”, a poslije preimenovanja “Mljekara Sinj”, pojavljuje na mliječnim proizvodima koji se u Hrvatsku uvoze iz BiH. Pozitivno je jedino što su se urušili planovi hrvatsko-srpskih muljatora. Urušavanje je krenulo iz Srbije, jer su mljekare u vlasništvu nizozemskog fonda koje su u ulozi monopolista zavladale srbijanskim tržištem ostavile tamošnje potrošače bez mlijeka.
Zbog čega su im srpske vlasti odrezale kaznu od 2,5 milijuna eura. To im njihovi, koje su kaznili, nisu oprostili pa je nizozemski fond promijenio vlasnika. “Mils” je otišao u stečaj, a zajednička tvrtka “Mils mljekara Sinj” promijenila je ime u “Mljekara Sinj”. Nastavljajući uvoziti mliječne proizvode i prodavati ih na hrvatskom tržištu. Istovremeno u njihova obećanja o gradnji mljekare na Kukuzovcu i razvoju stočnog fonda za proizvodnju mlijeka još vjeruju, čini se, samo sinjski čelnici koji ne posustaju u priči.
Naličje te i sličnih priča vezanih za Kukuzovac na najbolji mogući način oslikavaju ne samo nesposobnost sinjske gradske vlasti da pronađe i privuče istinske investitore koji će na Kukuzovcu izgraditi proizvodne pogone i u njima osigurati Sinju i Sinjanima najpotrebnije – novo zapošljavanje, već i njihovo neprovođenje ugovorom preuzetih obveza, čime umjesto u korist rade na štetu Sinja.
Samo jedna iznimka
Najprije je bila priča da će svakome tko želi ulagati na Kukuzovac cijena zemljišta, opremljenog svom potrebnom infrastrukturom, biti izuzetno povoljna, u početku oko 100, a potom tek 35 kuna po metru kvadratnom. Ali uz uvjet da u roku od tri godine realizira projekt ili će mu u protivnom zemljište biti oduzeto. Na Kukuzovcu je stanje takvo da će u najskorije vrijeme ponestati zemljišta, jer su ga poduzetnici zauzeli prije tri, četiri ili pet godina, ali na malom broju parcela se gradilo. A i ono što jest, bilo je premiještanje djelatnosti s jedne na drugu lokaciju. Izostalo je novo zapošljavanje, osim u slučaju jedne tvrtke koja se bavi preradom ribe i u kojoj je stalno zaposleno više od 30 radnika.Umjesto raskidnih klauzula o oduzimanju zemljišta u ugovorima je, otkrio je to gradonačelnik Ivica Glavan za ugovor s “Mljekarom Sinj”, ugrađena klauzula o plaćanju penala. Vlasnici “Mljekare Sinj” platili su zemljište 100 kuna za metar četvornih i po ugovoru ih se u sljedećih 10 godina, ako u međuvremenu ne izgrade što su obećali, može kažnjavati s 10 posto cijene. Znači, za 10 godina može im se uzeti još 100 kuna po kvadratu. A poslije toga nikome ništa. Osim što će to zemljište za Sinj biti mrtvi kapital.
Na nesreću Sinjana, “Mljekara Sinj” nije usamljeni slučaj. Više je, zapravo, ilustracija pojave. U takvim okolnostima i nesposobnostima odgovornih ostaje tek upitati se koliko ima smisla ubuduće ulagati u korist svoje štete.
T. Paštar
