- Ako su smatrali da sam sirotinja i da je nemam odakle platiti, kako to da se nisu smilovali i imali razumijevanja, ogorčeno će gospođa Jadranka.
Doznajemo kako joj je suprug od teške bolesti umro u travnju 2006. godine, u 52. godini života. S obzirom da nisu imali svoju obiteljsku grobnicu, Općina joj je tada pomogla da supruga pokopa u zajedničku općinsku grobnicu.
Tada se, kako tvrdi naša sugovornica, već počela zanimati za kupnju grobnice i dobivala je zeleno svjetlo.
Kada je lani doznala da Općina ima namjeru graditi 19 novih grobnica, otišla je u općinsku upravu, prijavila se te razgovarala s Petrom Špikom koji joj je, veli ona, obećao da će o njoj voditi računa te da će je obavijestiti kada grobnice budu gotove.
Dodala je kako mu je rekla da joj je neizmjerna želja prebaciti muža u svoju grobnicu, jer on nije bio beskućnik, već ima svoju obitelj, te da je spremna izdvojiti novac i kupiti za svoju obitelj “unjulu” grobnicu.
- Međutim, kada sam nedavno doznala da su grobnice gotove i da su se sve prodale, a da se mene preskočilo i zaboravilo, ostala sam šokirana. Pitam se zašto su mi to učinili. Najvjerojatnije me drže za sirotinju i misle da nemam novca za platiti grobnicu. Sramota!, jada se Jadranka.
Ljutita zbog toga ovih dana je nazvala Špiku, a mlađi sin joj je, kaže, bio i u Općini razgovarati s pročelnikom Ivom Sorićem.
- Zamislite, kad ga je pitao zašto me nisu obavijestili da su grobnice gotove i pozvali me, kako mi je Špika i obećao, Sorić ga je bahato pitao tko je on i rekao da ga ne poznaje. Kao da mu je došao pitati novca za marendu, potreseno će Jadranka, pitajući se ima li on dušu.
- Ne mogu nikako preboljeti kako su me “preveslali” i davali lažna obećanja. Ubili su moju životnu želju da prebacim supruga u našu grobnicu, da budem zajedno s njim i na onom svijetu.
Od grla sam oduzimala i uštedjela potrebni novac, a oni meni ovako. Cili Seget zna za moj slučaj, ljudi se zgražaju. Nemam više nikakvu nadu! Zato sam Špiku i Sorića, pa čak i načelnika Vinka Zulima, koji mi je također jednom bio kazao da će se o meni voditi računa, odlučila javno prozvati.
Pokopati se uz supruga
Virujte mi, moja obitelj skromno živi, ali ne znam lagati. Sve što sam vam kazala i požalila se, bilo je iskreno. Nažalost, nakon ove moje ispovijesti u novinama nisam sigurna hoće li, kada umrem, mene uopće primiti u općinsku grobnicu da budem s mužem, zaključila je Jadranka.
U komentaru na spomenuti problem koji nam je poslao, pročelnik Ivo Sorić naveo je kako Općina Seget nema diskriminirajući odnos prema Jadranki Tomaš, što su potvrdili kada joj je suprug preminuo omogućivši mu ukop u općinsku grobnicu na mjesnom groblju u Segetu Donjem.
Budući da u Općini postoji potreba za novim grobnicama, krajem 2011. godine pristupilo se izgradnji 19 novih. To se poslije pokazalo nedovoljnim brojem, s obzirom na zanimanje građana.
U vrlo kratkom roku sve su se prodale. Veliki broj ljudi ostao je bez grobnice, a među njima i Jadranka Tomaš. Općina planira uskoro proširiti groblje te izgraditi veći broj grobnica kako bi svi zainteresirani građani, pa tako i ona, mogli kupiti grobnicu, navodi Sorić, opovrgnuvši da je Tomaš kontaktirala općinsko čelništvo.
Tvrdi da njezina izjava kako je bila četvrta na listi, nije vjerodostojna jer, zapravo, službene liste nisu ni postojale. Htjeli smo čuti i Špiku, no on nas je “prebacio” na Sorića.