Priča počinje posve nevino. Kasno je proljeće, a u jednoj maloj općini na srednjodalmatinskom otoku u punom su jeku pripreme za nadolazeću špicu turističke sezone. I tamo, kao i u svim sličnim jedinicama lokalne samouprave u južnoj Hrvatskoj to je - u gospodarskom pogledu - najvažniji dio godine. Općina iz naše priče inače vrlo uredno posluje, obveze se redovito podmiruju, investicije ostvaruju prema planu, a dugovi servisiraju, piše Jutarnji list.
No, ta proljetna idila jednog dana biva poremećena. Općinski službenici od Fine zaprimaju obavijest da je s računa dan prije doslovce “nestao” novčani iznos veći od milijun kuna. Nastupaju šok i nevjerica. Iznos je to od gotovo dvadeset posto godišnjeg općinskog proračuna, a nitko ne zna zašto je novac nestao. Je li riječ o računovodstvenoj pogrešci, pronevjeri ili možda sofisticiranoj formi kibernetičkog kriminala?
Općinske službe kreću u istragu kako bi došli do bilo kakvih saznanja što se i temeljem čega dogodilo da im se toliki iznos oduzme s računa bez ikakve prethodne najave, pa i informacije da se uopće vodi neki spor koji bi mogao time rezultirati. Nakon upita odaslanih na niz adresa, odgovor napokon stiže od strane voditelja ispostave Porezne uprave u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Novac je s računa naše općine zaplijenjen temeljem pravomoćne i ovršne presude Upravnog suda u Zagrebu, donesene još 2017. godine, na koju nadležna Porezna uprava uopće nije izjavila žalbu u za to predviđenom roku.
Tom je presudom usvojen tužbeni zahtjev jedne tvrtke te je poništeno rješenje Ministarstva financija i Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 2015. godine te rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave i jednog Područnog ureda od 2012. godine. A tim - sada poništenim rješenjima - Porezna uprava još je 2011. toj tvrtki prisilno naplatila 650 tisuća kuna na ime naplate poreza za promet nekretnina. Upravni sud tako je donio presudu da sad Porezna uprava mora vratiti nezakonito naplaćenih 650 tisuća kuna, uvećanih za zatezne kamate.
Novi i stari zakon
A kako je te - sada već davne - 2011. godine Porezna uprava temeljem važećeg zakona 60 posto novca prikupljenog naplatom poreza na promet nekretnina uplaćivala jedinici lokalne samouprave gdje se nekretnina nalazi, i sada, nakon što joj je sud naložio povrat novca, Ministarstvo financija pokreće ovrhu prema općini. Ali ne za 60 posto, nego za cijeli iznos. Kvaka je u tome što je u međuvremenu na snagu stupio novi zakon koji je donio novi ključ raspodjele, a prema njemu 100 posto prihoda od poreza na promet nekretnina ide gradovima i općinama. Ukratko, država je odlučila ne postupati po jednom od najstarijih pravnih načela i vječnih instituta, a to je da se na određeni događaj ili djelo ne primjenjuje onaj zakon koji je važio u vrijeme njegova nastanka.
Pokušajmo zamisliti do kakvih bi posljedica takva praksa mogla dovesti u budućnosti. Zbog neprofesionalnog i nestručnog postupanja i zastupanja od strane odgovornih osoba Ministarstva financija i Porezne uprave, gradovi i općine suočeni su s milijunskim gubicima, ali temeljem postupaka u kojima uopće nisu sudjelovale. Niti prilikom razrezivanja porezne obveze, niti kao stranka u sporu koje državne institucije vode protiv trećih osoba, pa čak niti kao informirana javnost koja uopće zna da se takvi postupci vode i koje bi posljedice njihovi ishodi mogli izazvati. Da bi lakrdija bila potpuna, država zadržava iznos koji je neopravdano stekla, a taj iznos ovršuje za korist trećih osoba od strane općina i gradova, bez da ih o tome prethodno izvijesti.
Jasni propisi
Pozitivni zakonski propisi jasni su i nedvosmisleni. Zakon o porezu na promet nekretnina u članku 2. određuje da prihod od poreza na promet nekretnina pripada jedinici lokalne samouprave na području na kojem se nekretnina nalazi, a Opći porezni zakon u članku 127. propisuje da je povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.
Zašto se onda u praksi događaju ovakvi slučajevi koji dopuštaju da država zadrži stečeno bez osnove, a da općine i gradovi moraju plaćati ono što je dužna država, i da zapravo nikoga u državi za to nije briga!?
Odgovor na to pitanje zapravo je isti kao i odgovor na pitanje zašto Porezna uprava uopće donosi privremeno porezno rješenje radi razreza poreza na promet nekretnina, ako nije bila sigurna treba li naplatiti taj porez? Zato što određenog poreznog službenika ne zanima meritum predmeta, nego samo površno i strogo formalno gledanje na stvari, uz duboko ukorijenjenu spoznaju da i u slučaju donošenja nezakonite i neosnovane odluke neće biti sankcioniran. Ukratko, te milijune kuna koje on razreže netko drugi će već platiti...
Ignoriranje zakona
A što čeka one koji plaćaju, u ovom slučaju zaprepaštene općine i gradove? Teška, dugotrajna i mukotrpna pravna bitka s državom, odnosno Poreznom upravom koja počinje “famoznim” zahtjevom nadležnom Općinskom/Županijskom državnom odvjetništvu i besmislenog čekanja od najmanje 3 mjeseca na njihov odgovor prije nego što se može pokrenuti tužba radi povrata stečenog bez osnove. Odgovor odvjetništva, dakako, u pravilu je uvijek negativan, a nakon toga počinje bezvremensko parničenje s upitnim ishodom.
Pritom, ovaj slučaj ne pokazuje samo da država selektivno primjenjuje vlastite zakone, nego da ih - kada to odgovara interesima njezine birokracije - uopće ne primjenjuje. Kad običan čovjek podnese prijedlog za ovrhu Fini, ona će mu ga odbiti ako je u njemu i jedan potpuno nevažni podatak (čak i broj u OIB-u) netočno naveden.
U slučaju naše male općine, Fina je nad njom provela ovrhu, iako ta općina uopće nije navedena u ovršnoj ispravi kao tuženik/ovršenik, nego je to bila država (Porezna uprava), kojoj je zapravo naloženo isplatiti/vratiti novčani iznos. Kako je to moguće? Zapitajte se: bi li Fina i vama tako izišla u susret? A kako nazivamo onoga koji silom od drugoga naplati znatno viši iznos od onoga koji mu je prije uplatio?
Nažalost, dobre su šanse da ćemo svi i dalje okretati glavu od problema, sve dok nam se samima nešto slično ne dogodi. Ipak, sve dok ne osiguramo jednaku primjenu zakona na sve, sve dok poreznici ne budu odgovarali imenom i prezimenom za svoje nezakonite radnje, sve dok država jednima bude majka, a drugima maćeha, bit će nam samo još gore. I zato se protiv ovakvih stvari treba stalno boriti i ako su očito nepoštene i amoralne, upirati da se promijene, za dobrobit svih nas građana ove zemlje.
*Autor je magistar pravnih znanosti, odvjetnik i ovlašteni stečajni upravitelj s otoka Brača