Voditelj projekta je dr. sc. Miroslav Orlov, a izvršitelj je bio ronilački klub “Nautilus”.
Obavljeno je ispitivanje sadržaja teških metala (Fe, Mn, Zn, Cu, Cr, Hg, As, Pb i Cd) na sedam lokacija (kupališta): Kašteletu (na dubini od 4,5 m), Kašjunima (7,7 m), Benama (4,5m), Lubinskom portu (4,4 m), Mornaru (3,1 m), Žnjanu1 (6-7 m), Žnjanu2 (4,5 - 7 m), Kaštel Sućurcu (Sokolana 4,2 m) i referentnom izvoru Jadra (1,3 m).
U zaključku se nadalje precizira da se cink, bakar, krom i kadmij nalaze u koncentracijama oko ili ispod ERL vrijednosti te da ne mogu imati utjecaj na svoj okoliš, pa tako ni na ljudsku populaciju.
Ohrabrujući su podaci i za olovo. Koncentracija olova se na svim lokacijama kreće oko vrijednosti ERL. Nešto nižu vrijednost ima samo referentni uzorak. Prema ujednačenosti rezultata konstatira se da olovo potječe iz geoloških izvora, te da izmjerena koncentracija ne može utjecati na žive organizme u moru.
Sporna lokacija
Količina arsena na svim lokalitetima je između ERL i ERM vrijednosti, što ne može bitno utjecati na morski okoliš.
Kad je živa u pitanju, očekivano odskaču podaci za Kaštel Sućurac, konkretnu lokaciju Sokolana koja se nalazi na granici bivšeg “Jugovinila”. Koncentracija žive tu je vrlo visoka (112 ppm!?), što i dalje povećava sadržaj ovog metala na priobalju Splita. Za usporedbu, na Benama je izmjereno 0,6 ppm, na Kašjunima 0,2 ppm.
Ovakvo stanje posljedica je poznatoga višegodišnjeg nekontroliranog ispuštanja različitih tvari u more iz bivšeg “Jugovinila”.
U studiji se, ipak, napominje da su ove koncentracije nađene u sloju sedimenta od 10 centimetara, a da gornji slojevi sadrže znatno manje količine žive. U svakom slučaju zanimljivo je da se koncentracije kreću iznad ERM vrijednosti i mogu imati mali utjecaj na život morskih organizama i na lokaciji Kašteleta (1,4 ppm), te Mornara (1,4 ppm).
Koncetracija žive u Kaštel Sućurcu, i to baš na Sokolani zanimljiva je i s aspekta najavljenog projekta uzgoja školjaka. Josip Berket, vlasnik Marine “Kaštela” i bivši gradonačelnik, najavio je poslovne planove koji obuhvaćaju i uzgajalište kamenica upravo na tom lokalitetu.
- To bi moglo biti problematično - komentirao je za Slobodnu Dalmaciju umirovljeni prof. dr. Franjo Plavšić, inače poznati toksikolog. - Osobno ne bih volio jesti takve školjke jer je poznato da one filtriraju i zadržavaju u organizmu ono što im tog trenutka odgovara, a među ostalim i živu.
Navedeni rezultati ne mogu biti razlogom opuštanju jer se, stoji u studiji, povećana koncentracija teških metala u sedimentu može očekivati i na drugim lokalitetima u splitskom akvatoriju, poput podmorja oko glavnih kanalizacijskih ispusta, lučicama, bazenu BIS - Vranjic i drugim.
Preporučuje se ispitivanja obuhvaćena ovim projektom ponoviti u sljedeće dvije do tri godine.
Kad je živa u pitanju, očekivano odskaču podaci za Kaštel Sućurac, konkretnu lokaciju Sokolana koja se nalazi na granici bivšeg “Jugovinila”. Koncentracija žive tu je vrlo visoka (112 ppm!?), što i dalje povećava sadržaj ovog metala na priobalju Splita. Za usporedbu, na Benama je izmjereno 0,6 ppm, na Kašjunima 0,2 ppm.
Ovakvo stanje posljedica je poznatoga višegodišnjeg nekontroliranog ispuštanja različitih tvari u more iz bivšeg “Jugovinila”.
U studiji se, ipak, napominje da su ove koncentracije nađene u sloju sedimenta od 10 centimetara, a da gornji slojevi sadrže znatno manje količine žive. U svakom slučaju zanimljivo je da se koncentracije kreću iznad ERM vrijednosti i mogu imati mali utjecaj na život morskih organizama i na lokaciji Kašteleta (1,4 ppm), te Mornara (1,4 ppm).
Koncetracija žive u Kaštel Sućurcu, i to baš na Sokolani zanimljiva je i s aspekta najavljenog projekta uzgoja školjaka. Josip Berket, vlasnik Marine “Kaštela” i bivši gradonačelnik, najavio je poslovne planove koji obuhvaćaju i uzgajalište kamenica upravo na tom lokalitetu.
- To bi moglo biti problematično - komentirao je za Slobodnu Dalmaciju umirovljeni prof. dr. Franjo Plavšić, inače poznati toksikolog. - Osobno ne bih volio jesti takve školjke jer je poznato da one filtriraju i zadržavaju u organizmu ono što im tog trenutka odgovara, a među ostalim i živu.
Navedeni rezultati ne mogu biti razlogom opuštanju jer se, stoji u studiji, povećana koncentracija teških metala u sedimentu može očekivati i na drugim lokalitetima u splitskom akvatoriju, poput podmorja oko glavnih kanalizacijskih ispusta, lučicama, bazenu BIS - Vranjic i drugim.
Ponoviti ispitivanja
S obzirom na to, smatra se da u Kaštelanskom zaljevu treba ispitati sadržaj žive (i drugih ekotoksičnih metala) u sedimentu po slojevima od tri do pet centimetara i u morskim organizmima te navedene kritične točke u akvatoriju grada Splita. Puštanjem u rad kanalizacijskih sustava gradova u sklopu projekta “EKO - Kaštelanski zaljev” došlo je do naglog povećanja otpadnih voda na koncentriranom području.Preporučuje se ispitivanja obuhvaćena ovim projektom ponoviti u sljedeće dvije do tri godine.
ERL i ERM vrijednostiBudući da u hrvatskoj zakonskoj regulativi ne postoji uredba o dopuštenim koncentracijama ekotoksičnih metala u sedimentu, procjena rizika od štetnog djelovanja sedimenta na organizme morskog dna može se napraviti uspoređivanjem dobivenih rezultata s literaturom. U ovoj studiji korištene su smjernice razvijene samo za morske ekosustave i to: ERL i ERM (effect range low/effect range medium, niski i srednji raspon učinka). ERL su koncentracije ispod kojih se rijetko očekuje pojava negativnog utjecaja na morske organizme, dok kod ERM koncentracija postoji velika vjerojatnost pojave ozbiljnog negativnog utjecaja na zdravlje živih zajednica u okolini sedimenta. |
Kako nas živa učini neživim...Nakon što dospije u vodeni tok, bakterije živu transformiraju u organo-metalnu ili metil-živu koja se taloži u tkivu ribe ili školjke, koje kasnije kao hranu koriste i ljudi i životinje. Dva organska sustava koja su najpodložnija metil-živi su središnji živčani sustav i bubrezi. Najranjivije skupine jesu trudnice, dojilje i mala djeca. Najveći problem kod kronične izloženosti malim koncentracijama metil-žive u ribi predstavljaju neurološki efekti na fetusu i djeci. Šire gledano, metil-živa djeluje na sve dijelove organizma. Pokazalo se to u poznatom slučaju Minamata zaljeva u Japanu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Radi se o zaljevu na obali kojeg je bila koncentrirana industrija, a bio je i mjesto lovljenja ribe. Na prve slučajeve bolesti nitko nije reagirao, kasnije je već bilo kasno. Posljedice su bile katastrofalne, dio oboljelih postali su invalidi, a zabilježeni su i smrtni slučajevi. |
