Jadrankamen opet praši: "Sritni smo šta radimo i više ne kupujemo na dug"

Žao im kolega koji ne rade

- Ni još skroz nestalo nervoze. Još ona lebdi u zraku. A di neće, puno je grubo bilo, ne može se lako zaboravit. Iza nas su ostali štrajkovi, prosvjedi, grube riči, blokade na ulazu zadnjih dana ovih šta ne rade. Ma ne pritišću, ne napadaju, nisu, nije da nas ni krivo gledaju, ali opet, znaš kako je. Mi radimo, oni ne. A svi smo tu jedni kraj drugih. Nije to lako gledat. Ma ne bi ja više, ne mogu, teško mi je o tome pričat - kaže jedan od djelatnika u obilasku pogona koji je za Slobodnu Dalmaciju ekskluzivno odobrila stečajna upraviteljica Anči Bašić.

Više od šest mjeseci nas nije bilo među višetonskim strojevima. Sedma sila se morala maknuti sa strane, ulaz u pogone i razgovor s radnicima nije bio dozvoljen dok se strasti ne smire, a stečajni postupak počne provoditi u punom obujmu. Stiglo je i to. Radnici pomalo škrto tek kažu kako više na sreću ne ovise o mirovinama svojih starih ćaća i matera. Nađe se i za kavu, dovoljno za misli o ljepšoj budućnosti.

- Sve skupa je dobro, vidi se po strojevima, rade – kaže Ivan Martinić, te nastavlja: Pozvan san na posal u sedmi misec među prva tri radnika i odma san počea. Radi se, nema sukoba, osim ovih nekoliko bivših kolega s kapije, nešto su bili pokušali. Bila je blokada.

Voli bi najviše da svi rade, ali tako je kako je. Možda je glupo govorit, ali eto da san ja osta doma, da me nisu zvali, ne bi se vraća na kapiju. Ali svaki čovik najboje zna za sebe. Neću ulazit u to. Najbitnije je da plaća stiže – kaže Martinić.

Plaća stiže, to je kao neka Jadrankamenova mantra, ponavljaju to svi na prvi balun, ne krijući kako je još uvijek pomalo naelektrizirano. Ali ide na bolje, tvrde, zahvaljujući stečajnoj upraviteljici Anči Bašić koja je postala omiljeni lik među radnicima. Stvari su se od ljetos, od grubog pučiškog incidenta naglo promijenile.

- Daje 200 posto od sebe. Neman šta reć, žena se trudi puno. Je stvarno. Kad se osvrnem iza sebe na štrajkove, hod po Splitu, promislin kako se to ipak isplatilo. Došli smo do ovoga. Ali opet, ne možeš hladna srca proć kraj onih šta ne rade. To ni lako – kaže Nikola Eterović.

Slaže se s njim i Ranko Drpić koji je bogu zahvalan što stiže novac za obitelj, dvoje dice. Sada se lakše diše, kaže, pa makar i u hali punoj prašine koja se u sekundu zalijepi za garderobu.

Došli smo i do Alberta Eterovića, čovjeka koji je nedavno udarcem glavom u glavu nasrnuo na svog bivšeg kolegu sindikalista Tončija Drpića. Kaže kako su izgladili nesporazum, no i da male tenzije u mjestu još uvijek postoje. One se nažalost neće, tvrdi njegov kolega za strojem Zoran Martinić, smanjiti još neko vrijeme.

- Mi se slažemo ka i pri, radni elan je na visini, ali isto se nekako te napetosti nisu stišale. Razumim ja sve te koji ne radu, ali i ne virujem da će odustat. Ali šta će postić, e to ne znan. Nadan se bojem. Virujen gospođi Anči – kaže Zoran Martinić.

Stečaj određuje mnoga pravila poslovanja, a jedno od njih se odnosi i na božićnice što ove godine neće sjesti na račune djelatnika pučiške tvrtke, koja se grčevito bori za opstanak.

Potvrdila nam je to stečajna upraviteljica Anči Bašić, koja podatak o prosječnim radničkim primanjima u Jadrankamenu drži poslovnom tajnom. Upravo zbog specifičnosti situacije, takvi se podaci, doznajemo, bez dozvole stečajnog suca ne mogu iznositi u javnosti. Radnici su ipak zadovoljni, plaća redovno stiže od travnja, pa je sada već puno lakše.

tanja šimundić
bendić Snimio jakov prkić