Premda demografsku katastrofu Hrvatske popravlja upravo Splitsko-dalmatinska županija, u čijem je "glavnom" rodilištu u Splitu na svijet došlo 4534 beba, čak 633 više nego u velikom Zagrebu, ostaje gorka činjenica kako su Dalmatinska zagora i otoci sasvim opustošeni.
Svjetlo u dalmatinskom demografskom tunelu ipak je Cetinska krajina koja je u prošloj godini zabilježila veliki skok: lani je rođeno 15 stanovnika više nego što ih je umrlo, a godinu prije umrlih je bilo čak 42 više od rođenih. Što je povod sinjskoj demografskoj "akciji" provjerili smo najprije kod najkompetentnije osobe, dr. Ivana Nasića, sinjskoga ginekologa koji od 1994. godine porađa djecu Cetinske krajine. Ipak, on nije sasvim uvjeren da je riječ o tako dobrim rezultatima, jer protiv statistike se ne može:
- Budući da je demografska situacija u ostalim područjima strašno loša, Sinj i Cetinska krajina su statistički ponajbolji čak i na razini cijele države, ali kad se pogledaju brojke, onda je to puno manje nego što je bilo nekad. U Cetinskoj krajini, naime, prije desetak godina rađalo se šest stotina djece godišnje, a sada oko četiri stotine. Dakle, kad se usporedi s drugima to je odlično, ali kad se usporedi s Cetinskom krajinom iz prošlosti, onda je manje - navodi dr. Nasić.
U Cetinskoj krajini demografski dobro stoji grad Trilj, a najgore Vrlika koja se još nije oporavila od ratnih razaranja i protjerivanja stanovništva, nakon čega je uslijedilo i rasulo gospodarstva.
Otkad je u Splitu uređeno najsuvremenije rodilište u državi, velika većina cetinskih porodilja dolazi se ondje poroditi, u Sinju se obavljaju tzv. zadesni porodi, dakle oni koji ne mogu čekati, a takvih je sada pedesetak godišnje. Zbog alkarskih običaja, Sinj je bio izostavljen iz velike akcije ukidanja rodilišta u manjim gradovima prije devet godina. Šalimo se kako bi bilo dobro u splitskom rodilištu jednu sobu proglasiti sinjskim eksteritorijalnim područjem kako bi se ondje rađali budući alkari.
- Alkarski statut dozvoljava da alkar bude iz obitelji koja ima zavičajnost u tzv. alkarskom kraju, dakle, Cetinskoj krajini bez Vrlike, te dozvoljava da se u izuzetnim situacijama alkar rodi i izvan Sinja. Ipak, neke alkarske obitelji žele da se dijete rodi u Sinju, pa je tako alkar Denis Gugić dovezao suprugu iz Zagreba u Sinj kako bi se porodila. Veći je problem iseljavanje mladih obitelji u godinama kad bi trebali dobivati djecu. Evo i ja imam obiteljski primjer, tri moja nećaka žive u Oslu, a imaju između 25 i 30 godina - navodi dr. Nasić, koji je ujedno i tajnik Viteškog alkarskog društva.
A kako izgleda cetinski pokret nacionalne obnove najbolje će nam pokazati triljska obitelj Galić: u tridesetsedmogodišnjeg Ante i supruge Ivane, osmero je dice. Ante je mesar i to jako dobar i što nije čudo, zauzet, pa se tako i dogovaramo.
- E ne mogu sad bit po kafićima kako se vama sviđa, iman nahranit stotinu goveda, sto svinja i sto ovaca.
- I osmero dice!
- Točno tako. Dođite ovamo, a ja ću dicu dovest jer posli idu na more, jedva san ih skupija.
A na stogovima slame dočekalo nas je veselo i znatiželjno jato vrapčića, sve jedni drugome do uha. Kad tata kaže: "Dosta", svi se umire, a stariji se brinu o mlađima, ali sa svim tim dobrim odgojem, trebalo nam je dobrih deset minuta da ih poredamo za skupnu fotografiju. Onaj žmiri, ona je klizla, onaj bi se slikavao, pa sad opet ne bi. Uglavnom to je mala armija Galića: Jakov (11), Marta (10), Adam (9), Kata (7), Luka (5,5), Petar (4), Klara (2,5) i Josip (pet mjeseci). Par puta ih treba i pobrojiti, da koga ne zaboravimo.
Prvo je pitanje Anti; kako izađe na kraj s ovom bučnom družinom, pravim vrtićem...
- Ma kad si podiga prvo, sve isto ti je posli. Da ih je još ovoliko. A brinu se stariji za mlađe. Je da ih bude na sve strane, al' svi se nekako skupimo, niko se nikad izgubija nije. U kući smo svakome svoju sobu dali, ali oni ti svi opet spavaju u dvi sobe. Ko će to... Žena to upravlja, u nje nema mrdanja, a mene još i zezaju.
- Niste se nikad zapitali...
- A i ti pitaš ludosti!
- Moran sve pitat.
- Onda ovako stavi: ljudi lažu. Lažu da je teško podić jedno, dvoje, dice. Šta ih je više to raste radost i lakoća. A kad krenu rođendani, fešta je svako drugi dan. Nije niko krepa od gladi ko je ima ovoliko dice i neće. Samo triba imat ljubavi.
- Kako ovoliko imena smisliste?
- A po Bibliji i obitelji. Evo meni je baba bila Eva, pa ovaj mali nosi ime Adam. Eto kako.
- Pomažu li institucije?
- A pomažu, jednokratno kad se rode. Županija, grad, nadbiskupija. Nadbiskup Marin Barišić je troje krstija, Josipa, Klaru i Petra.
- Oće li još kojega?
- Čuješ, ima naš Ćireta Lipotić devetero, samo su mu neki već ponaresli. A oćemo li ga baš stizat ne znan. Čut će se oćemo li ga stić i pristić - smije se Ante, kojega opet pitamo kako održava sve ovo svoje blago:
- I ti opet svašta pitaš... Triba Boga molit i radit! Ostalo će doć.
Kao antipod demografskoj obnovi istočnog dijela Cetinske krajine obično se spominje Vrlika, lijepi grad ugodne klime, gdje se rađa Cetina i leži Perućko jezero. Nikad se nije oporavila Vrlika od Domovinskog rata, kad je cjelokupno hrvatsko stanovništvo potjerano u dugogodišnji zbjeg, od prijeratnih 5700 stanovnika na zadnjem je popisu zbrojeno njih tek 2177 i s te brojke nikako ni naprijed ni nazad. Vrličani čak niti ne iseljavaju u inozemstvo - koliko ih malo ima, postigli su onu neku održivu ravnotežu. Gradske vlasti trude se pokrenuti proces ostanka i doseljavanja mladih na sve moguće načine, od gospodarskih pothvata do infrastrukture, kulture i turizma.
Gradonačelnika Juru Plazonića i njegova zamjenika Nikolu Uzuna najprije smo zamolili da nam referiraju stanje mladih duša i način na koji se društvo brine za njih.
- Za rođenja djece poticaji su 10, 15, 20 i 25 tisuća kuna, od prvog do četvrtog djeteta. U vrtiću koji je besplatan je tridesetak djece, već dvadeset godina osnovnoškolci dobivaju komplete školskih knjiga bez naknade, a riječ je o stotinjak djece. Srednjoškolci, njih 60 – 70, imaju besplatan prijevoz, a tridesetak studenata dobiva pet stotina kuna mjesečne stipendije - nabrajaju nam, što zaista nije loše za sredinu koja se teško oporavlja od ratne haračine.
U Radnoj zoni Kosore nekoliko je pogona, posebno je uspješan VR Metal, u kojem je jedan od investitora Nediljko Vučemilović s partnerima iz Njemačke, a bave se izradom peći za termičku obradu, te zapošljavaju dvadesetak domaćih ljudi. Od rujna šire pogone za strojeve za mikrolijev te će u konačnici zapošljavati pedesetak ljudi, a tržišta za njihov posao koji su usavršili u Njemačkoj ne nedostaje.
Gradonačelnik Plazonić pokazuje nam i gradilište poslovnog inkubatora u Kosorama, koji je sufinanciran sredstvima EU fondova (87 posto), a ukupna investicija je oko 25 milijuna kuna, gradi se na osam tisuća kvadrata, a objekt je površine 2,4 tisuće četvornih metara.
- Poslovni inkubator Kosore ima dvanaest izgrađenih i opremljenih funkcionalnih jedinica, šest ureda i šest radionica. Poslovni prostori namijenjeni su za poduzeća koja posluju manje od tri godine, a radionice za poduzeća koja posluju dulje od tri godine, s tim da se veličina može uskladiti s potrebama poduzetnika. Kancelarijski prostori uredit će se sa svom uredskom i informatičkom opremom te pristupom internetu. Korisnicima inkubatora bit će omogućeno i besplatno korištenje dvorana za sastanke s multimedijalnom opremom, besplatan pristup internetu, registracija sjedišta poduzeća na adresi inkubatora, korištenje zajedničkih prostorija za rad – navodi načelnik Plazonić, dodajući kako je se razvija i virtualni inkubator što je web-platforma s ciljem podupiranja malog i srednjeg poduzetništva, a u Kosorama će se urediti i co-working prostor čiji je cilj umrežavanje poduzetnika u regiji.
Poduzetnička zona potpuno je infrastrukturno opremljena strujom, vodom, kanalizacijom, prometnicama i telekomunikacijama, a najniža cijena za kupnju zemljišta iznosi 2,7 eura za kvadrat. Eto, poduzetnici, sad sve znate pa se javite.
Vrlika se uključuje i u program potpora za stambeno zbrinjavanje mladih obitelji, kupnju zemljišta, kupnju kuće, adaptaciju stare kuće ali i poticanu stanogradnju, pa ako bude i posla, naći će se onih koji će ostati ili doći.
Ljekoviti zrak koji u Vrlici piri iz zagrljaja planinske i mediteranske klime oduvijek je privlačio goste, baš kao i kulturno-umjetnički život, a taman smo došli usred priprema za operu "Ero" koje na Česmi godinama postavlja splitski HNK - karata je nestalo dva tjedna prije. Valja spomenuti i KUU "Milan Begović" koji okuplja 125 ljudi i stječu slavu gdje god da se pojave na smotrama etno kulture.
No i turizam će postati hit. Direktorica Turističke zajednice Dijana Maras kaže kako je kod desetak iznajmljivača sedamdesetak postelja i od 1600 noćenja prije dvije godine prešišali su brojku od tri tisuće. Prave ljepote tek ćemo vidjeti jer će nas Dijana i Brane Turudić odvesti do novouređenog kampa u Garjaku uz Perućko jezero. Putem doznajemo kako su ovo dvoje mladih ljudi također došli za poslom u Vrliku, Dijana je rodom iz Krstatica, a sa suprugom je iz Splita preselila u Vrliku prije pet godina gdje odgajaju dvoje djece. Brane je također u Splitu završio ekonomiju, sada radi u Razvojnoj agenciji "Vrla", a prije toga živio je u Sinju. Pa tko kaže da se u Vrliku nitko ne svraća?!
Vode nas do Veslačkog kampa" Garjak" na Perućkom jezeru gdje treniraju i proslavljena braća Sinković, a postoji i lijepo kupalište; uređeno je kroz projekt međugranične suradnje Vrlike i općine Prozor – Rama u BiH i financirano sredstvima EU-a u visini od 750 tisuća eura, svakome po pola. Igraju djeca odbojku na pijesku a neki se kupaju.
Pravi mir vlada u obližnjem autokampu koji su na četiri hektara uredili austrijski investitori.
- Kamp još nije završen ali uz jezero je već dosta kampera, dolaze iz Njemačke, Poljske, Nizozemske, Izraela... Došli su prvi i izgleda da im ništa ne nedostaje - kaže Dijana dok se čudimo kako je tihim grupicama kampista ovdje komodno; u grupicama ćakulaju u sjeni stabala uz mirnu površinu Perućkog jezera. Sad bi zalegli ovdje s njima, kad bismo samo znali pravila ponašanja.
Ne dolaze samo nepoznati gosti oko Peruće, ondje je kuću uredila i Stana Katić, hollywoodska glumica koja igra u uspješnim filmovima i serijama, a roditelji su joj porijeklom iz vrličkog kraja. Slaba je na stari kraj i pomogla je donacijama uređenju Veslačkog centra. Pa valjda ona zna što vrijedi!