Malo kasnije, Matijašević ispred suda u mikrofon kazuje: „Evo gdje je interes sindikata, gdje je moj osobni interes", te nastavlja da zapošljavanje radnika znači više sindikalnih članarina za njegovu udrugu kojoj su to jedini izvori prihoda.
Žalosno je čuti da netko smatra kako radnici služe za plaćanje članarina sindikatu, a ne da sindikat služi radnicima.
Na tekst u kojem sam pisala kako Matijašević priznaje da ima svoj osobni interes, ovaj demantira nakon 20 dana. Valjda je vjerovao da sam nakon toliko vremena, radi potrebe posla, drugim zapisima prebrisala njegovu izjavu.
No, u slučaju Matijaševića audiozapise - ne brišem. Matijaševićeva izjava je sačuvana i glasi: „Evo gdje je interes sindikata, gdje je moj osobni interes. Prvo, i preko ovog slučaja dokazati (riječ je o pravnoj nesigurnosti) zašto investicije iz Hrvatske bježe, zašto se u Hrvatskoj investicijski ciklus ne pokrene. I drugi pragmatičan razlog je 300 projiciranih radnih mjesta (da je investicija završena) bi stvorilo pretpostavke da dobar dio tih radnika budu članovi udruge kojoj sam na čelu. A s obzirom da mi nemamo nikakvih drugih prihoda, i to mi je posebno drago, nego sindikalne članarine, samim time je pragmatični interes zašto sindikat nastupa".
Napominjem da je sudac radi osobnog interesa prozvao jedino oca direktorice „Oporabe", a da je Matijaševiću bilo upućeno pitanje koji je interes sindikata. Zatim je Matijašević sam izjavio da ima osobni interes.
